U „Savremenom kuvaru“, impresivnoj knjizi iz 1967. godine, koja na preko 1000 strana koja sadrži više od 3200 recepata i kulinarskih saveta, kafa zauzima posebno mesto. 

„Da bi kuvana kafa bila ukusna, potrebno je prvo da zrna kafe budu lepo ispržena, ali ne prepržena. Drugo, da se kafa dobro samelje neposredno pre kuvanja. I treće, da voda dobro provri, a zatim kad se kafa skuva, da napravi još jedan ključ. Kafa se služi čim se skuva, nikad podgrejana. Talog od kafe ne sme se ponovo upotrebiti“, piše u ovom kuvaru,  navodi B92.

Kuvar otkriva i razliku između turske i srpske kafe. Razlika je, naime, u načinu pripreme.

Srpska kafa se priprema pažljivo, sa ciljem da zadrži punu aromu i bogat ukus. Prema receptu iz „Savremenog kuvara“ u džezvu se stave voda i šećer, pa se pusti da provri. Za jednu šoljicu kafe potrebno je šoljica i po vode, kocka šećera i kašičica mlevene kafe.
Kada voda provri, malo se sipa u šoljicu ili drugo lonče, kafa se zakuvava, a potom se džezva vraća na vatru da napravi „ključ“ –  odnosno da se kafa samo podigne.
Odlivena voda se vraća u džezvu, kafa se ostavlja minut-dva da „stane“, a potom se razliva u šoljice i odmah služi.


Turska kafa, iako slična, razlikuje se po pripremi i serviranju.

Kafa se stavlja u suvu, zagrejanu džezvu. Preliva se ključalom vodom, ali napitak ne treba da vri.
Odnos vode, kafe i šećera isti je kao kod srpske kafe, ali šećer se služi odvojeno.

Gotova kafa se servira u malim džezvama, po jedna za svakog gosta.