Shutterstock
Foto: Stock/Foto: Shutterstock

Počeo je da se gradi 1987. godine, u periodu kada je režim očigledno odlučio da „prikaže moć“ - i odmah je stao, zahvaljujući ekonomskim problemima koji su eskalirali raspadom Sovjetskog Saveza 1991. godine. Gubici glavnog trgovinskog partnera i izvora pomoći značili su da hotel, iako dostigao punu visinu 1992. godine, ostane prazan, mračan i bez ikakvog datuma završetka.

Kao šlag na torti, procene iz 2008. godine kažu da bi dovršetak koštao oko dve milijarde dolara – što je oko pet odsto celokupnog BDP-a zemlje. Dakle, država koja jedva održava osnovne funkcije, planira da potroši petinu svog bogatstva na nešto što nikada neće ugostiti nijednog gosta. Međutim, bar izgleda impresivno. Ako je za utehu, a nije.

Rotirajući restorani koji se ne mrdaju

Arhitektura je, mora se priznati, impresivna. Tri segmenta dugačka po 100 metara spajaju se na vrhu, gde je predviđen osmospratni kupe sa rotirajućim restoranima. Vrhunac luksuza. Sa jednom velikom manom - unutrašnjost nikada nije dovršena. Ipak, zgrada je našla „novu karijeru“ – kao pozadina vatrometa, nastupa umetničkih trupa i propagandnih poruka na preko 100.000 LED ekrana. Godine 2018, svetlosni spektakl Kim Džong Ila prenosio je političke slogane i simbole partije satima svake večeri jer, ako već nemate goste, bar možete bombardovati građane vizuelnim propagandnim šokovima.

Prema poslednjim informacijama, Severna Koreja traži strane investitore koji bi u praznom prostoru otvorili kazino. Ideja je jasna i predstavlja neku vrstu slamke spasa za uludo potrošene pare: ako već nema uslova za završetak hotela, barem treba pretvoriti zgradu u mesto gde turisti bacaju novac na kocku dok gledaju propagandu. To jest, ono malo turista koji se odluče da zakorače u čudesnu zemlju zvanu Severna Koreja. Ipak, u tome ima izvesne poslovne logike. Kako piše Biznis insajder, vlasti se nadaju da će ponoviti uspeh i profitabilnost kazina u Pjongjangu, u Hotelu Jangakdo, koji se pokazao popularnim među turistima.

Najskuplji neuspeh države

Rijugjong i dalje nema struju, ali dominira Pjongjangom kao simbol kontradikcija: grandioznih planova, ekonomske nesposobnosti i neukrotive ambicije. Njegovo ime, „glavni grad vrba“, zvuči tako mirno i pitomo – skoro smešno, u kontrastu sa njegovom monumentalnom, ali beskorisnom zgradom. Australijski student Alek Sigli je 2019. godine primetio nove oznake na ulazu i, kao što to u Severnoj Koreji ide, ubrzo je optužen za špijunažu i izbačen iz zemlje.

Hotel Rijugjong je više od zgrade. On je ogledalo Severne Koreje: država koja sanja o monumentalnim projektima, ali ih nikada ne završava. Režim koji pokušava da balansira između spektakla, propagande i ekonomskog pragmatizma. Simbol zemlje gde je ambicija veća od stvarnosti. Svakome ko ga pogleda jasno je: ovo nije samo hotel već najskuplji neuspeh u stilu Severne Koreje, upakovan u staklo, LED ekrane i političku ironiju.

Inat nije dobar motiv

Na taj način, Rijugjong ostaje tragično smešan i impresivan u isto vreme. Reč je o gigantskoj građevini sa oko 360.000 kvadratnih metara prostora, što je otprilike ekvivalent 67 fudbalskih terena, piše Atlas obskura. Prema originalnim planovima, hotel je trebalo da ima 3.000 soba, kao i obilje prostora za dodatne komercijalne sadržaje.

Možda je najveća ironija u tome što je „Hotel propasti“ podignut iz inata. Godine 1986, južnokorejska grupa inženjera završila je izgradnju hotela Vestin Stamford u Singapuru, visokog 226 metara. Kada su to videli u Severnoj Koreji, rekli su - mogu to i naši inženjeri, samo još grandioznije. I inženjeri su uradili svoj posao. Sve ostalo je bila propast.

 

PROČITAJTE KLIKOM OVDE NAJVAŽNIJE AKTUELNE VESTI

Komentari (0)

Loading