knjige
Foto: Shutterstock/Foto: Shutterstock

Poznato je da je srpski jezik, kao rezultat višegodišnje turske vlasti na ovim prostorima, prepun turcizama. To su reči preuzete iz turskog jezika, a posebno su karakteristične za jezike naroda koji su bili pod vlašću Osmanskog carstva, kao što su grčki, bugarski, makedonski, jermenski i, naravno, srpski. Ipak, postoji jedna srpska reč koja je ostala u turskom jeziku.

Veruje se da su turski osvajači „u amanet“ ostavili više od šest hiljada svojih reči. Neke od njih su zastarele i potpuno nestale iz upotrebe, ali i dalje svakodnevno koristimo barem tri hiljade reči koje su došle iz turskog jezika.

Reči poput burek, budala, bašta, ćup, džep, džem, džin, majmun, pamuk, papuče, pare, pita, rakija, sanduk, torba, top, zanat… samo su neke od tih reči. Međutim, Srbi nisu jedini koji su preuzimali reči.

Viševekovno mešanje naroda dovelo je do toga da su i Turci usvojili određene slovenske reči. Stručnjaci tvrde da ih je čak oko 1.000 u turskom jeziku, ali u stvarnosti se većina njih danas retko koristi ili je potpuno nestala.

Zanimljivo je da je najveći broj tih izraza vezan za administrativne nazive, zakonske norme i rudarstvo. U svakodnevnom govoru Turaka može se pronaći samo nekoliko reči slovenskog porekla, poput kralj/kraljica, četa, višnja, kosa (alatka)…

Međutim, samo za jednu reč možemo sa sigurnošću reći da je srpska – Božić.

Turci ovu srpsku reč izgovaraju kao „Bodžuk“, dok za praznik rođenja Hrista 25. decembra koriste reč Noel. Međutim, kada kažu „Bodžuk“, misle na Božić 7. januara.

PROČITAJTE KLIKOM OVDE NAJVAŽNIJE AKTUELNE VESTI

Komentari (0)

Loading