Leonardo i Kejt kao Džek i Rouz
screenshot Youtube
Leonardo i Kejt kao Džek i Rouz

screenshot Youtube

Leonardo i Kejt kao Džek i Rouz, Foto: screenshot Youtube

Dobro je poznato da špijuni imaju kodna imena, ali ko je taj tajanstveni " BM 22542" egipatskog poregkla koji je prouzrokovao smrt mnogih, sabotirao brodove i porometio londonsko podzemlje...?

Ovo je čudna priča koja se prvi put pojavila krajem 19. i početkom 20-og veka, a nastavila tokom decenija, ostajući sve melodramatičnija sa svakim prepričavanjem sve do kasnih 1930- tih kada je stvarne strahote drugog svetskog rata izbacile iz novina.
Čini nam se da postoji toliko puno misterijoznih ili ukletih artefakata otkrivenih i uklonjenih iz grobnica Starog Egipta.

Prica započinje 1880-tih kada je iskopana grobnica u Luksoru koja datira oko 950. godine p.n.e. Očigledno je krila mumiju egipatske princeze zvane Amen Ra. Ova sveštenica je bila na visokom položaju u Egiptu tokom vladavine 21. dinastije faraona 1085-945god p.n.e. koje su u to vreme potresali nemiri. Uklete priče dobice zamah čim artefakt kupi amaterski arheolog Tomas Daglas Mari.

Na spoljašnjoj strani poklopca izradjenog od zlata, bio je ugraviran njen lik, a na zidovima grobnice navodno je bilo ispisano prokletstvo.

Nekoliko mladih i bogatih Engleza koji su posetili grobnicu u Luksoru, bili su toliko fascinirani otkrićem da je Tomas kupio ukrašeni drveni sarkofag za svega nekoliko hiljada funti.

Priča o ukletim događajima upravo počinje.

Jedan od njegovih prijatelja nestao je prve večeri, nakon što je neobjašnjivo izšetao iz hotela i otišao prema pustinji. Sledećeg dana je njegov saputnik doživeo nesreću , a pre nego sto je uspeo da pronađe odgovarajući medicinski tretman, stanje njegove ruke se ozbiljno pogoršalo i izgubio ju je amputaciom. S' toga je postao druga žrtva mumije.

Dvojica preostalih muškaraca vratili su se u Englesku ne povređeni. Međutim jedan od njih ubrzo je finansijski propao, dok se drugi teško razboleo.

Od pronalaska 1880-tih artefakt je obavijen velom tajne. Primetna je slika ženskog lica neobične lepote, ali hladnog zloćudnog pogleda.

Prema svim pričama nesreća je pratila gotovo sve koji su došli u kontakt sa sarkofagom mumije od njenog dolaska u Evropu.

Ubrzo nakon dolaska u Evropu, sarkofag je menjao vlasnike. Takav je slučaj sa gospođom Hant. Artefakt je odbila na poklon i od trenutka kada je vredni predmet našao utočište pod njenim krovom, gospođa Hant je pretrpela znatne finansijske gubitke. Na kraju je postala osoba koja je poklonila mumiju Britanskom muzeju.

Sve glasine koje su kružile za mumiju naterale su sve novinare, poput Flečera Robinsona da istraži prirodu artefakta.

Da li je zaista bila prokleta?

Robinson je navodno potvrdio istinitost nekih priča, ali pre nego što je uspeo da dovrši bilo koji deo koji sumira njegove istražne napore, odjednom je preminuo.

U priču su ušli poznati ljudi, između ostalih i pisac Artur Konan Dojl koji je razmišljao o tome koko je Robinsonova smrt čudna. Poznati pisac nije želeo da propusti dobru detektivsku priču te je dodao da su to prouzrokovali egipatski elementali koji su čuvali žensku mumiju jer je gospodin Robinson započeo istragu "priča o zlobi mumije". Dojil je navodno takođe upozorio Robinsona na mumiju, ali novinar je svejedno nastavio sa istragom. Kada je Robinson izvršio svoje istrage artefakt je već bio u Britanskom muzeju gde je i do danas i gde je bio nekoliko godina kasnije nakon Robinsonove smrti kada je potonuo Titanik.

Nije sasvim jasno kako su se priče širile da se mumija našla na okeanskom brodu , ali neki zapisi ukazuju na ime poznatog novinara Vilijama Steda koji je na nesreću izgubio život na Titaniku.

Titanik

Shutterstock

Titanik, Foto: Shutterstock

Sted je bio fasciniran mumiom, te ju je lično preselio u muzej, a njegov dnevnik je mumiu opisao sledećom rečenicom:

- Izraz lica na sarkofagu je izraz žive duše u mukama -.

Igrom slučaja 1912 godine Sted se našao na brodu Titanik kao putnik prve klase. Poslednji put je viđen kako čita knjigu u sobi za pušače na Titaniku tokom potonuća.

Nakon njegove smrti pojavilo je svedočenje jednog od preživelih, rekavši da je Sted delio priču o prokletstvu slučaja mumije na brodu Titanik u danima pre nego što se dogodila tragedija. Tada su se pojavile neke tvrdnje da je britanski muzej navodno želeo da ukloni tako nesrećni predmet iz svog poseda. Pojavile su se vesti da je muzej u Britaniji dogovorio da mumiju proda muzeju sa sedištem u Americi zbogčega se mumia navodno našla na raskošnom brodu.

Postoji i priča da je mumija nekako spašena sa broda, te da je ipak stigla do Amerike gde se nastavlja niz neuobičajnih nesreća i smrti.

Sarkofag je prema toj legendi vraćen u Evropu brodom " Empress of Ireland" koji je potonuo 1912. godine na kojem je poginulo 1012 putnika.

Opet mumija je nekako spašena. Odlučeno je da se vrati u Egipat te je ukrcana na Luzitaniju, koja je pak potopljenja 1915. godine.

Ipak nema dokaza da je mumija uopšte bila na tim brodovima, jer nije bila navedena u tovaru.

Sarkofag se i danas nalazi u Britanskom muzeju. Egiptolozi su i pored tog modernog pristupa izučavanja drevnog Egipta ostali pri uverenju da mrtve treba pažljivo uznemiravati.

" Imate ploču sarkofaga koji pokazuje mrtvu sveštenicu. On bi očigledno trebalo da je sa njennim telom. A nije. I sada je izložena negde u svetu. Odvojena od tela, sa kojim treba da je jedno. To uznemirava ljude. To ih plaši". Napisao je Ketlin Kuni egiptolog.

U drevnom Egiptu verovali su da ako mumij buude uništena, sarkofag može da deluje kao alternativni predmet za njenu dušu.

Bonus video