ejkula
Shutterstock
ejkula

Shutterstock

ejkula, Foto: Shutterstock

Uzmite u obzir da su Kitefin ajkule otkrivene 1788. godine sa uključenom karakteristikom „nije pestiger ajkula“. Svakako, to je neka teška parafraza iz 232 godina starog italijanskog časopisa i od tada su, naravno, naučnici shvatili da Kitefin Šarks može bioluminisicirati, ali tek su 2021. odgovori na pitanje kako i zašto .

Kitefin ajkule nisu samo najveće od svetlećih ajkula, ovo istraživanje je otkrilo da su one jedine koje su osvetlile leđne peraje i poseduju tip dermalne zubice (poznate kao skala ajkule) koja do sada nikada nije bila povezana sa bioluminiscencija.

 
 
 
View this post on Instagram
 
 
 

A post shared by Vicky Vásquez (@vickyshark)

Funkcionalnost bioluminiscencije takođe je prvi put ispitana u ovoj studiji kod dve vrste Lanternhark, Južne Lanternhark i Blackbelli Lanternhark (s Velvetbelli Lanternshark prvom u 2009). Ova brza vatra „prvih“ u proučavanju užarenih ajkula omogućena je samo ispitivanjem živih primeraka u moru, čuvanih u rezervoarima sa ledenom vodom, u mračnim prostorijama.

Sada uzmite u obzir da je od početnog otkrića Kitefin ajkula do danas prošlo više od dve stotine godina pre nego što su istraživači mogli da prouče ove ajkule žive!