akcelerator čestica, nauka
Shutterstock
akcelerator čestica, nauka

Shutterstock

akcelerator čestica, nauka, Foto: Shutterstock

Ili barem, bliže brzini svetlosti nego što biste želeli da protonski snop putuje kad vam puca kroz lice. 

U početku nije osećao bol. Znao je šta se dogodilo, jer je video svetlo "sjajnije od hiljadu Sunca ", kao i težinu situacije. U ovom trenutku nije rekao nikome šta se dogodilo već je samo završio svoj radni dan pre nego što je krenuo kući i sačekao da se dogodi neizbežno.

Apsorbovanje 5 sivih radijacija obično bi dovelo do smrti . Iako još nije znao, pogođen je između 2.000-3.000 sivih (200.000-300.000 rada). Noću mu je lice počelo da se nadima do neprepoznatljivosti, što ga je navelo da poseti lekare sledećeg jutra. Odatle je odveden u jednu moskovsku kliniku, mada uglavnom zato da se može videti njegova smrt, a ne zbog očekivanja da će mu se život spasiti.

Sledećih nekoliko dana njegova koža se ljuštila oko ulaznih i izlaznih rana, pokazujući čist put kroz njegovu kožu, lobanju i mozak.

Na iznenađenje svih, nije umro. Mozgova tkiva nastavila su da sagorevaju tokom narednih godina, a lice mu je postalo paralizovano na levoj strani, gde mu je takođe izgubljen sluh. Još čudnije, kako je stareo na desnoj strani glave, pokazivao je znake starenja, dok leva nije.

Tokom sledećih nekoliko decenija doživeo je napadaje, ali je ostao funkcionalan , nastavio je svoj posao fizičara i završio doktorat. Što se tiče ljudi koji su stavili glavu u akcelerator čestica (i da budem iskren, to je demografski prikaz), imao je prilično sreće. Uski fokus zraka, iako je prouzrokovao ogromnu štetu, verovatno je zadržao štetu ograničenu na područje mozga bez kojeg bi mogao da živi.

Deset godina nakon svoje nesreće, nije mogao nikome da kaže o tome, s obzirom na notornu tajnost Sovjetskog Saveza. Međutim, preživeo je i posle kraja SSSR-a. U stvari, čovek koji je stavio glavu u akcelerator čestica i živeo da bi ispričao priču ostaje živ do danas.