Peron je obećao da će se nuklearna energija kupovati u flašama, a onda je uhapsio naučnika (VIDEO)
Austrijski naučnik Ronald Rihter je ubedio predsednika Huana Perona da će Argentina postati najveća sila u korišćenju atomske energije.
Tokom Drugog svetskog rata nemački naučnici, na čelu sa Valterom Gerhalom i Kutrom Dibnerom istraživali su mogućnost indukovanja termonuklearnih reakcija u deuterijumu.
U to doba Ronald Rihter je u memorandumu nemačkim vlastima predložio indukciju nuklearne fuzije kroz udarne talase česticama velike brzine izbačene u visokokomprimovanu deuterijumsku plazmu koja se nalazi u običnoj uranijumskoj posudi.
Predlog nije prihvaćen, a i Nemačka je kapitulirala. Rihter rešio da pokuša na drugom kraju planete, u Latinskoj Americi, a idealna je bila Argentina.
Huan Peron, nakon što je izabran za predsednika 1946, sproveo je "čišćenje" univerziteta, što je rezultiralo otpuštanjem 1.000 profesora. Stoga je Udruženje fizičara Argentine počelo je da se organizuje kao zajednica, kako bi zadržalo veze između argentinskih naučnika koji su radili na napretku industrije.
Godine 1946. predsednik Udruženja, fizičar Enrike Gaviola predložio je osnivanje Nacionalne komisije za naučna istraživanja. Gaviola se zalagao za formiranje tela koje bi istraživalo mirnodopsku upotrebu atomske energije.
Kupio je predsednika
Rihter je stigao pod imenom doktor Pedro Matijes, a predsednika je "kupio" pričom o fuzionom uređaju koji će proizvoditi neograničenu energiju i učiniti Argentinu naučnim liderom u svetu.
Predlog je prihvaćen i 1947. godine pozvani su neki nemački naučnici da dođu, a među njima je bio i Kurt Tank, čuveni vazduhoplovni inženjer i konstruktor koji je sreo Rihtera u Londonu i ispričao mu gde ide. Nemački naučnici su sa lažnim pasošima stigli u Peru i 1948. godine Peron ih je toplo primio. Otvoren je pogon za razvoj aviona u Kordobi, i 184 nemačka naučnika i inženjera su se doselila u Argentinu.
Gaviola je postao član istraživačke grupe, a nemački naučnici, među kojima Gvido Bek, Valter Zilman-Egbert i ostareli Rihard Gans brzo su shvatili da nešto nije u redu, i distancirali su se.
Rihter je ubrzo dobio laboratoriju u okviru Tankovog projekta, ali je početkom 1949. godine požar uništio deo opreme. Ronald je tvrdio da je to sabotaža i zahtevao je zaštićeniju lokaciju bez špijuna.
Peron je novu lokaciju za eksperimente poverio pukovniku i prijatelju Gonzalesu, koji je odabrao lokaciju duboko u zemlji na jezerskom ostrvu Uemul u podnožju Anda. Tako je započet čuveni "Projekto Uemul" .
Peron kao naučnik
Maja 1950, Peron je osnovao Nacionalnu komisiju za atomsku energiju čiji je on bio predsednik, a potpredsednik je bio Rihter.
Kada je reaktor završen, Rihter je primetio da ne postoji način da se pristupi unutrašnjosti betonskog cilindra širine 12 metara, pa je naredio rušenje reaktora. U međuvremenu, započeo je eksperimente u manjem reaktoru u Laboratoriji 2.
Rihter je 16. februara 1951. godine objavio da je postigao fuziju. Ponovio je eksperiment za članove CNEA, tvrdeći su bili svedoci prve termonuklearne reakcije na svetu i da je stvorio nešto što je nazvao "termotron".
Već 23. februara jedan od tehničara je izrazio svoju sumnju, a Rihter je odbio da ponovi eksperiment, i nedelju dana kasnije naredio je demontažu reaktora. U međuvremenu, započeti su planovi na novoj Laboratoriji 1 sa ovim novim dizajnom, ali - pod zemljom. Napravljena je 14 metara duboka rupa u tvrdoj steni.
Peron je objavio medijima Rihterove "rezultate": termonuklearne eksperimente i najavio da će se energija kupovati i prodavati u kontejnerima veličine boce sa mlekom. Nakon toga Peron mu je uručio državno priznanje.
U aprilu je holandski princ Bernard posetio Perona i ponudio tehničku pomoć "Filipsa". Dogovorena je poseta naučnika Kornelisa Bakera (kasnije direktora CERN-a), ali Rihter je odbio da pokaže reaktor.
Usledila je rasprava u Biltenu atomskih naučnika, a reakcije američkih fizičara bile su podsmešljive. Edvard Teler je kratko rekao: "Čitajući jedan red čovek mora pomisliti da je on genije. Čitajući sledeći red, shvata da je lud." Najgori je bio komentar Manfreda fon Ardena, nemačkog fizičara koji je radio u SSSR, koji je rekao da je sarađivao sa njim tokom rata i da je Rihter brkao fantaziju sa stvarnošću.
A Rihter? Od 1952. do 1955. godine bio je u kućnom pritvoru u Buenos Airesu, sa ponudom Perona da mu "olakša svako putovanje koje bi mogao da obavi" - u prevodu, da ode iz zemlje. Nakon što je Peron svrgnut u septembru 1955. godine, nova vlada uhapsila je Rihtera u noći 4. oktobra 1955. Optužen je za prevaru i kratko vreme proveo u zatvoru. Tadašnja procena bila je da ne projekat potrošeno 62,5 miliona pesosa, odnosno oko 15 miliona američkih dolara. Umro je 1991. godine u Argentini.
Pročitajte: