Na periferiji Beograda ovaj praznik se ne zaboravlja: Prerušeni "Arapi" idu od kuće do kuće, od komšija traže samo jedno, a evo kako to izgleda u Velikom selu! (FOTO)
Srpska pravoslavana crkva praznuje Mesne poklade, koje se održavaju u Mesopusnu nedelju. To je zadnji dan kada se jede meso, jer već sutra počinje takozvani - beli mrs
Alo!
Dakle, prosto je obavezno na ovaj dan jesti meso i to nikako ne bi trebalo da se zaboravi! Time se zapravo na dostojan način slavi ono što će uslediti - veliki Vaskršnji post.
Naime, Mesne poklade se nazivaju i Male poklade, i kad one prođu tada se ne jede meso do Vaskrsa.
Postoji i običaj da se u večerima poklada sakupljaju prijatelji, rođaci i susedi i zabavljaju uz šalu i razne igrarije, a kad počne da pada mrak pale veliku vatru i sede do ponoći.
Za poklade se obično sprema bogata trpeza i pozivaju siromašniji susedi i prijatelji da se i oni dobro omrse u zajedničkom obedovanju.
U većini krajeva, u toku dana ili večeri mlađi svet vodi glavnu reč. Zbijaju se razne šale po selu ili se odlazi na neka poznata mesta u okolini gde se priređuju zabave.
Raznorazne igre pod maskama, takozvane "maškare" bile su rezervisane za mlade.
Meštani Velikog sela uvek se raduju ovom običaju koji donosi radost i zabavu za sve generacije i stanovnike na periferiji Beograda.
- Prvog dana popularnih "Arapa", deca se okupljaju, idu po selu i skupljaju jaja, novac ili slatkiše, zavisno ko šta ima da da, obilaze celo mesto i idu od kuće do kuće. U sklopu "Arapa" postoji mlada, mladoženja, "jajara" kao i ljudi koji su zaduženi za plašenje koji idu zajedno sa njima, a svi su pokriveni maskama i ne smeju da ih skidaju - rekao je za Alo.rs Đ. Milošević, meštanin Velikog sela.
Običaj je bio da maskirana mladež ide od kuće do kuće i zbija razne pošalice na opšte veselje ukućana i zbog toga dobija "čar" - razne sitne poklone u jelu i piću koje posle zajedno pojedu i popiju. Ozbiljniji muškarci domaćini i stariji ljudi sede okupljeni kod jednog domaćina i časte se do ponoći.
Narodna verovanja su povezivala period poklada sa povećanom opasnošću od zlih sila i veštica, od kojih se narod štitio na simbolične načine, recimo belim lukom ili paljenjem obrednih vatri („olalija“). U Homolju, kod vlaškog stanovništva, postojao je običaj preskakanja ovih vatri i igranja oko njih. Na Kosovu su neke pokladne povorke simbolizovale svate Kraljevića Marka.
Na bele poklade je postojao običaj da se gata, naročito pomoću jaja.