Kralj Aleksandar je jednom strašno uvredio Živojina Mišića, ali odgovor vojvode bio je genijalan
Posle kraja Prvog svetskog rata i demobilizacije Vrhovna komanda Srbije preimenovana je u Glavni generalštab vojske i mornarice Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Ostareli i proslavljeni Živojin Mišić postavljen je za prvog načelnika ove ustanove a upravo tu se i odigrao jedan nemili događaj između regenta Aleksandra Karađorđevića i starog vojvode.
U ratu se lako gubi glava, ali se lako gubi i obraz – govorio je, a čast i obraz bili su mu najvažniji i u mirnodopskim danima.
Zbog toga je sledeća priča koja se zbila sredinom 1920. godine bila žestok udarac na zdravlje već ostarelog vojvode.
Vojvoda je pozvao svog ađutanta i izdao naređenje da mu se potrebni podaci pronađu u arhivi i dostave, ali regentu ovo nije bilo dovoljno dobro.
– Pa zar vi o tome ne znate? – pitao je Mišića.
– To je takva kaplarska sitnica da ja nju ne samo da ne mogu nego i ne treba da pamtim – odgovorio je vojvoda.
Izgleda da je ova opaska uvredila vrhovnog komandanta.
– Zar je to sitnica kad ja tražim!? – upitao je ljutito.
– Ma ko da je traži to je sitnica, i ja to ne znam – obrazložio je Mišić.
Ovo je potpuno razbesnelo regenta Aleksandra.
– Ne znate! A šta vi znate? Vi ništa ne znate! Ništa! – povikao je.
Ovako oštar stav je verovatno mnogo povredio ostarelog vojskovođu. Odgovorio je u svom stilu.
– Ja ništa ne znam? Pa zar vi to tek sada vidite, posle Mionice i posle Suvoborske i Kolubarske bitke, posle Bitolja i Kajmakčalana, posle Dobrog Polja i zarobljavanja maršala Makenzena i posle Slovenije. Vidi se koliko ste vi vidovit kada tek sada zapažete da ja ništa ne znam. Čudim se i ne mogu dovoljno da se načudim što me još držite i trpite na ovom mestu. Postarajte se da za ovo mesto nađete pogodnije lice koje više zna, a ja onako mislim da mi ovde više nije mesto – rekao je.
Poslednje dane je proveo u Vračarskom sanatorijumu. Četrnaest meseci se borio sa bolešću. Za to vreme, Aleksandar Karađorđević ga je posetio samo jedanom, na Petrovdan 1920. nakon čega je održao govor odavši Mišiću najveće poštovanja i ističući njegove zasluge u borbi za slobodu Srbije.
Vojvoda Živojin Mišić je preminuo u Beogradu 20. januara 1921. u 5.30 časova pre podne. Bilo mu je 65 godina.
Pročitajte još: