Žena plač tužna stres plakanje tragedija
Shutterstock
Žena plač tužna stres plakanje tragedija

Shutterstock

Žena plač tužna stres plakanje tragedija, Foto: Shutterstock

U srpskoj mitologiji veoma su živa verovanja u natrprirodna bića, do te mere da se može napraviti čitava klasifikacija mitskih stvorenja, pa se tako, u zavisnosti od krajeva, često “provlače” priče o vampirima, karakondžulama, drekavcima i vilama.

Tako je u selu na pola puta između Aranđelovca i Beograda, konobarica zaposlena u seoskoj kafani za noć osedela nakon susreta sa “onostranim bićem”. Prijatelj njenog sina je izjavio da mu zdrav razum ne dozvoljava da veruje u ono šta je čuo, ali i da žena jeste osedela i imala je ogrebotine po leđima.

– Pričala je da se te noći vraćala kući kroz šumarak kojim inače prolazi. Videla je u mraku pored staze, na par metara udaljenosti, siluetu omanjeg čoveka ili deteta. Kako je bila noć, a ona sama, ubrzala je korak. U tom trenutku je začula dečiji plač i još više ubrzala. Klela se u najbliže da joj je nešto skočilo na leđa i počelo da je grebe. Sreća što joj je kuća bila blizu, a ona je nastavila da trči i doziva ukućane koji su izašli napolje i pritrčali da joj pomognu. Ne mogu da kažem da verujem u sve detalje, ali znam da je žena imala strašne ogrebotine po leđima– ispričao je medijima mladić.Prema opisu, ovo stvorenje neodoljivo podseća na drekavca.

U narodnom verovanju, drekavac predstavlja prerano umrlo dete koje ne može dа nаđe mir pа progаnjа čitavu zajednicu, a percipira se kao mаlo, dlаkаvo stvorenje, slično životinji, koje neprestаno gаzi nа sopstveno krzno, а potom urlа mešаvinom dečijeg plаčа i vučjeg zаvijаnjа. Za njihovo postojanje vezivana su različita magijska svojstva i natprirodne sile, a prirodno je pretpostaviti da takvo doživljavanje ovih bića proizilazi iz poimanja krštenja kao jednog od najvažnijih činova u životu hrišćana. Pored toga što nisu imali mogućnost da se uključe u svoju zajednicu, po narodnom verovanju čak ni mrtvi ih nisu primali u svoju sredinu. Na taj način njihove duše nalazile su se na raskršću ovozemaljskog i onozemaljskog sveta, neprestano lutajući, uznemiravajući ljude i nanoseći im zlo. Kao vreme njihovog pojavljivanja posebno se uzimaju tzv. nekršteni dani – od Božića do Bogojavljenja.

Njihovo telo je bilo šareno, dugačko i tanko kao vreteno, nesrazmerno velike glave, u obliku deteta ili neke životinje. Kada se drekavac javljao u obliku deteta, verovalo se da obavezno sluti nečiju smrt, a kada se javljao u obliku životinje, predskazivao je bolest stoke. Pojavljivao se na groblju, u potocima, selu, drečući raznim glasovima – kao jarac ili koza, kao malo dete, mačka ili ptica. Verovalo se da posebno žele da naude novorođenoj deci i porodiljama.

Jedna narodna doskočica sugeriše da su drekavca izmislili alkoholičari i ljudi skloni bračnim prevarama, da bi imali objašnjenje zašto su izgrebani i gde su proveli noć.

Priča o ženi koja je navodno doživela blizak susret sa ovim bićem je samo jedna u moru šokantnih svedočenja, a da li ćemo u njih poverovati ili ćemo ih pripisati bogatoj narodnoj mašti, ostaje na nama.

Pročitajte još: