Dok masonska afera trese Hrvatsku, čeka se otvaranje engleskih tajnih arhiva

Masonska afera trese Hrvatsku. Zbog svoje pripadnosti bratsvu slobodnih zidara, glavni državni tužilac Dražen Jelenić podneo je ostavku. Veo misterije koji se nadvija nad masonima ponovo je probudio interesovanje medija o ovoj temi.

Prva loža Hrvatskoj, u Glini, radila je već 1759. godine, a slobodnih zidara, koji su uticali na razvoj hrvatske duhovne misli, bilo je mnogo. Među njima, više od dvadeset slikara i vajara, poput Ivana Meštrovića, Marina Tartaglie, Bele Čikoša Sesije, poznatih književnika, poput Antuna Barca, Gustava Krkleca, bilo je i muzičara, među kojima i operskii pevač Josip Križaj, glumac Aleksandar Binički.

Slobodni zidar bio je violinist Juro Tkalčić, poznati lekari dr. Fran Bubanović, dr. Franjo Durst i dr. Andrija Štampar, akademici dr. Grga Novak, dr. Ferdo Šišić, dr. Milan Prelog...

Oni su se potpisali na listu osnivača na sednici osnivačke skupštine Velike lože starih i prihvaćenih slobodnih zidara Hrvatske, održane 1994. u Vidoševićevoj ulici 9 u Zagrebu. Prvi veliki zidar, jednoglasno izabran na sednici, bio je Branimir Horvat, veliki sekretar postao je ing. Zvonimir Žepić, dok je za velikog blagajnika izabran dr. Hrvoje Raguž.

Ime oko kojeg su se najviše lomila koplja u Hrvatskoj i pitanju je li član masonske lože, je ono Miroslava Krleže. Nakon Drugog svetskog rata jugoslovenski mediji, a naročito oni u Srbiji uporno su pokušali dokazati da je Krleža mason. Ta je priča kružila zbog Krležinog velikog uticaja u društvu, ali i zbog njegovog druženja s Titom, za kojeg se isto govorilo da je mason.

Kako bi dokazali da je Krleža mason, beogradska štampa objavila je popis članova hrvatske domoljubne Simboličke velike lože "Libertas". Na tom popisu su bili Slavko Kvaternik, njegov sin Eugen Dido Kvaternik i Miroslav Krleža. Međutim, slobodni zidar bio je samo Slavko Kvaternik koji je 1919. primljen u budimpeštansku ložu "Košut Lajoš", ali posle nije više posećivao nijednu ložu.

Miroslav Krleža nije imao prema slobodnim zidarima neki poseban negativan ili pozitivan stav. Družio se s njima, mnogi su dolazili u njegovu kuću na Gvozdu, ali Krleža nije znao da su članovi tajnog društva u koje ga niko zapravno nije ni pozvao. Družio se s masonima, ali nije znao da pripadaju masonskoj loži. To su, među ostalima, bili književnik Julije Benešić, dr. Berislav Borčić, Gustav Krklec i Milan Čurćin kojeg je Krleža čak i zaposlio.

Josip Broz Tito imao je u Zagrebu prijatelja kod kojega je stanovao, komunistu dr. Srećka Šilovića, slobodnog zidara, koji ga je informirao što se događa kod kuće i u svetu. Šilović je hteo pre rata istupiti iz 'masonstva', ali ga je Tito navodno zamolio da ostane jer je hteo svuda imati svoje ljude. Konkretnih podataka o tome je li Tito bio ili nije bio slobodni zidar – nema.

Neko vreme se govorilo da ga je u ložu pozvao Čerčil, jedan od najmoćnijih masona u istoriji, kada je Tito boravio u Londonu.

Godine 1975. objavljeno je pismo generala Ivana Gošnjaka, koje Tito nikad nije dobio, a koje govori o jugoslavenskim slobodnim zidarima. Na tom su popisu svi poznati političari, pisci i umetnici, članovi lože "Nova Jugoslavija". Od brojnih imena na tom popisu bili su i pravi slobodni zidari: Ivo Andrić, Krešimir Baranović, Milan Bartoš, Aleksandar Belić, Srđan Budisavljević, Vasa Čubrilović, Filip Hristić, braća Levi (bilo je dvanaest slobodnih zidara s prezimenom Levi), Hrvoje Macanović, Ive Mihovilović, Moša Pijade, Vladislav Ribnikar...

Na tim popisima nikada nije bilo ni Krleže ni Tita, pa njihovo članstvo i dalje ostaje tajna, koja je navodno skrivena po engleskim arhivima u kojima će se, nakon što se otvore, biti poznato daleko više detalja o slobodnim zidarima i njihovom delovanju u svetu.