Miloš Obrenović
Promo
Miloš Obrenović

Promo

Miloš Obrenović, Foto: Promo

U duhu tog vremena i beogradski vezir je imao muški harem, a mladići koji su u njemu služili njega i njegovo društvo nazivani su đojleni, što se odnosilo na mlađe gej osobe. Đojleni su za boravak u muškom haremu bili uredno plaćeni, a vezir je za ove troškove dobijao novac od države, koji je tada teškom mukom izdvajao narod.

Ovaj interesantan podatak iznosi Ivan Janković, pravnik i sociolog, jedan od osnivača Fonda za humanitarno pravo, u knjizi "Kata Nesiba i komentari".

“Mnogi Turci, naročito ugledniji i imućniji, držali su kao ljubavnike srpske mladiće, tzv. adžuvane ili đojlene, koji su služili za novac. Sam čestiti vezir držao ih je svu silu, a o njima se starao poseban službenik, koji je bio u istom visokom rangu kao i, recimo, kafedži-baša ili harem-ćehaja. Izdržavanje  je padalo na teret budžeta Srbije. Ta budžetska pozicija, koja je različito nazivana: "djeci", "đojlenima" ili "đojle-egbi", obično je iznosila deset i više hiljada groša”, navodi Janković .

Osmanlije

Youtube /Print scren

Osmanlije, Foto: Youtube /Print scren

Đojlene nipošto ne treba mešati sa evnusima koji su takođe finasirani od države.

– Ako ste živeli u jednoj varoši, sada govorim o periodu sve do kraja 1830-ih, pa i duže, u kojoj je glavni velikodostojnik imao homoseksualne odnose sa svojim haremom, takoreći javno, ne mislim da su odnosi bili javni, ali njihovo postojanje se nije krilo, to mora da izmeni vašu ideju u nekoj meri. Vi ste onda to kao hrišćani racionalizovali time da je to samo još jedan primer grešnosti i neprihvatljivost islama, kao vere i religije, i mogli ste da gradite čvrst otpor prema takvim praksama – objašnjava Janković .

Pročitajte još: