Niske otkupne cene i velika konkurencija iz uvoza sve više otežavaju poslovanje voćara, a pojedini proizvođači odlučuju se na drastične poteze kako bi smanjili gubitke. Takva situacija zabeležena je u Aljmašu, gde je voćar Domagoj Škobić započeo uklanjanje zasada od čak 5.000 stabala kajsije, uz obrazloženje da se dalja proizvodnja više ne isplati.

Prema podacima koji se navode, ove godine je u Hrvatsku uvezeno voće i povrće u vrednosti od oko 600 miliona evra, dok domaći proizvođači upozoravaju da teško mogu da pariraju cenama uvozne robe.

U voćnjaku u Aljmašu mehanizacija uklanja stabla koja su donedavno davala rod, a umesto nove berbe ostaje usitnjena drvna masa. Škobić kaže da problem nije bio u količini proizvedenih kajsija, već u nemogućnosti da ih proda po ceni koja bi pokrila troškove proizvodnje.

– Imamo velike količine voća u skladištu i jednostavno ne možete sve da prodate. Na kraju roba ostaje, gomilaju se troškovi, a zarade nema – rekao je Škobić.

Iako je ovogodišnji rod kajsije bio dobar, tržišne okolnosti nisu išle naruku proizvođačima. Kako ističe, domaće voće teško pronalazi put do kupaca zbog konkurencije jeftinijeg uvoza.

– Nije problem u prevelikoj proizvodnji domaće kajsije, već u tome što nema dovoljno razumevanja trgovinskih lanaca i uvoznika za plasman domaćih proizvoda – navodi on.

Prema procenama stručnjaka, Hrvatska proizvede oko deset odsto količine kajsija potrebnih za domaće tržište, ali upozoravaju da izazov nije samo obim proizvodnje, već i uslovi u kojima domaći voćari rade.

Predstavnik Hrvatske voćarske zajednice Stjepan Zorić smatra da bez ulaganja u savremenu infrastrukturu proizvođači teško mogu biti konkurentni.

– Navodnjavanje je jedan od osnovnih preduslova za uspešnu voćarsku proizvodnju. Bez njega, ali i bez drugih savremenih sistema koje koriste naši konkurenti, teško možemo očekivati ravnopravnu tržišnu utakmicu – rekao je Zorić.

Pored sistema za navodnjavanje, proizvođači u drugim zemljama često raspolažu zaštitnim mrežama, antifrost sistemima i drugom opremom koja smanjuje rizike u proizvodnji. Zorić dodaje da značajnu ulogu ima i podrška domaćih potrošača.

– Razumljivo je da svi vode računa o ceni, ali u pojedinim državama postoji izraženija navika kupovine domaćih proizvoda, što dodatno pomaže lokalnim proizvođačima – istakao je.

Slični problemi prisutni su i u drugim voćarskim krajevima. U Braniteljskoj socijalno-radnoj zadruzi u Dardi ove godine ostvaren je dobar rod šljive na šest hektara voćnjaka, ali ni to nije donelo sigurniju zaradu.

Industrijska šljiva pronašla je kupca u prehrambenoj industriji, dok za konzumnu šljivu tržište nije dovoljno stabilno. Kako navode iz zadruge, pregovori sa trgovinskim lancima često rezultiraju dodatnim snižavanjem otkupnih cena.

– Kada čujem da slede akcijske prodaje u marketima, znam da će cena ponovo pasti i da ćemo biti u još težoj situaciji – rekao je Renato Kovač iz zadruge u Dardi.

On navodi da proizvođačima nakon svih troškova ostaje manje od 20 centi po kilogramu šljive, zbog čega su odlučili da obustave berbu za robu koja se otkupljuje po toj ceni.

– Smatramo da takva proizvodnja nije održiva i zato više ne isporučujemo voće pod tim uslovima – poručio je Kovač.

Voćari upozoravaju da bi bez većih ulaganja u modernizaciju proizvodnje, ali i lakšeg pristupa povoljnim izvorima finansiranja, slični primeri mogli postati sve češći. Ističu da je za dugoročnu održivost sektora potrebno unaprediti tehnologiju proizvodnje i stvoriti uslove u kojima domaći proizvođači mogu ravnopravnije da konkurišu uvoznoj robi, piše HRT.