Renato Grbić
Alo!/Dejan Briza
Renato Grbić

Alo!/Dejan Briza

Renato Grbić, Foto: Alo!/Dejan Briza

Pravoslavni vernici i danas proslavljaju Uskrs, a najradosniji hrišćanski praznik nas je inspirisao da u rubrici „Moj Beograd“ gost bude Renato Grbić, čovek koji je prethodnih godina spasao 30 života.

Grbić praznik tradicionalno provodi sa porodicom u svom restoranu. Kako kaže, četiri generacije Grbića žive na reci i od reke, mada, kako sam priznaje, srce mu je ostalo u Bata Lukinoj ulici, na Karaburmi, gde je i odrastao.

- Uvek kad se setim detinjstva, pomislim na svoju staru ulicu, kuće sa dvorištima, topao odnos između komšija, na druženje, igranje fudbala ispred kuća i na stadionu OFK Beograda, gde sam i dao svoj prvi gol. Danas često odvedem tamo unuke, da im pokažem gde im je deda rođen - priča Renato.

Osim što je stalno na Dunavu, Grbić voli i da šeta. Naročito do Medicinske škole na Zvezdari, u kojoj je stekao lepa prijateljstva.

- Pravi Beograđani su lepo vaspitani, brinu o ljudima. Osim ljubavi prema reci, otac mi je usadio i tu beogradsku crtu. Verujem da je ona i zaslužna za sve sve živote koje sam spasao iz Dunava. Trudim se da unucima prenesem tu ljubav prema reci, ali i to beogradsko vaspitanje. Takođe, volim i tople komšijske odnose koje imamo ovde na obali, pozitivnu energiju, vodu, koja prosto oplemenjuje, čist vazduh. To je moj raj na zemlji, koji ne bih menjao ni za šta na svetu - priča Renato i dodaje da njegov najstariji unuk Vanja redovno ide sa dedom u ribolov.

Uskoro će beogradski alas dobiti još jedno unuče, ovog puta devojčicu, koja će se zvati Una.

- Jedva čekam da upoznam svoju prvu unuku. Posebno mi je drago što će se zvati baš Una jer to ime znači jedina. Ona će biti jedina dedina devojčica, barem neko vreme - priča kroz smeh Renato Grbić.

Komentari (1)

Zvezdara

11.04.2018 09:44

Renato je Čovek kome se divim, ali prvi put me je razočarao ovim "pravi beograđani brinu o komšijama"... To više nije tačno, to je neekada bilo. Živim u uličici baš starih beogradskih porodica. Ništa više nije kao nekada, jedva ti procede "dobar dan", a svakoga dana i noći je takmičenje u bahatosti, bezobzirnosti... Kao što je nekada bilo u starom Beogradu, tako je bilo u svim gradovima, ali više nije, nažalost.