baba baka starica
Profimedia.rs
baba baka starica

Profimedia.rs

Ilustracija, Foto: Profimedia.rs

Stadija je jako retko žensko ime, koje se davalo ćerkama iz posebnog razloga. Ono se davalo u porodicama gde se rodilo već nekoliko ćerki, a priželjkivalo se muško dete. Kako u korenu ima glagol "stati", logično je i značenje ovog imena – da stanu ženska deca.

Vremenom, ime je gotovo zaboravljeno i, slično kao i Dostana, danas se jako retko može čuti. Ipak, jedna Stadija koja živi u Zemunu ga čuva od zaborava. Ona je ispričala kako izgleda živeti sa imenom koje mnogi teško i izgovaraju, a kamoli znaju šta znači.

"Rodila sam se kao četvrta ćerka u tradicionalnoj porodici na Kosovu. Moja baba, očeva majka, bila je "gazda u kući", pa su tako i njene odluke poštovane. Upravo ona mi je dala ime Stadija, verujući da će time "prizvati" bar jednog sina u našu porodicu", priča za Dnevno.rs ova 61- godišnjakinja.

Stadija dodaje da se narodno verovanje u ovom slučaju obistinilo i, nakon gotovo dve godine, rodio se sin. Sreća ove porodice je ipak bila kratkotrajna, zato što je Stadijin brat nažalost kao beba preminuo, usled bolesti koja se u to vreme teško lečila.

Kako je rasla, Stadija je postajala svesna da njeno ime izaziva pažnju gdegod da se pojavi, da ljudima obično mora bar dva puta da se predstavi i da je čak i onda gledaju prilično "belo".

"Mnogo puta mi se dešavalo da me na nekom šalteru nazovu Tadijom, iako je to muško ime. U početku me je sve to malo nerviralo, ali sam vremenom "oguglala" i sada mi je čak zabavno da ljudima objašnjavam kako se stvarno zovem i šta moje ime znači", objašnjava ova gospođa.

Stadija je danas baka dva unučeta, kojima nije problem da izgovore njeno ime, iako jedno od njih - unuka - živi u Johanesburgu. Njeni najbliži je često zovu i nadimkom Caja, a ona se na to samo sa osmehne.

Ne smeta joj, naučila je da voli svoje ime i danas sa ljubavlju ističe da je, bar što se imena tiče, ona ponosni čuvar srpske tradicije. U Srbiji je u poslednje vreme uobičajeno da se deci daju retka i neobična imena. Tako razmišlja i jedan Stadijin komšija, koji joj je nedavno rekao da će ćerki, ako je bude imao, dati njeno ime.

"Najpre sam mislila da se šali, ali mi je on veoma ozbiljno odgovorio da je moje ime staro srpsko, a pritom jako retko, pa bi zbog toga bilo njegov izbor za žensko dete", kaže Stadija.

 

Komentari (9)

savski venac

06.08.2017 12:35

Početkom sedamdesetih kad sam rodila prvog sina dala sam mu ime Damir i bilo je "vazno da se meni svidja" prodjoše godine dodje rat i eto problema: šta si ti Damire? Hrvat, musliman..."skupo" sam platila svoju tvrdoglavnost i mladalački bunt i što je najgore moj sin svoje ime ne voli a nije hteo da ga menja, i dalje je to ime retko po selima i izaziva čudjenje, majke dobro razmislite pre nego što svom detetu date ime jel ga ono obelezi za ceo zivot.

jane bekic

06.08.2017 14:10

@savski venac - zasto da ga obelezi?pamtim jos od 60 tih gde su ljudi prezimena a ne imena menjala.i u vreme tkz. mmmmraka mogao si ako si hteo ime i prezime menjati a ne danas u 27 oj demokratili.ime i prezime nikad nije cinio covaka vec nesto drugo ma kako se zvao ili prezivao.ministar sporta vanja promenio ime 90 te jer bese franjo kao preds. hrvatske.i sta nista.hamet postao dzogani djole pa sta nista.sin muratov postao praoslavac sta nista.70 zilha postala silvana pa sta bese.nista.behljulji postao moj pre

Nena

06.08.2017 14:18

@savski venac - I ja sam 85.god. htela zamalo dati sinu ime Damir, ali je prevaglo Aleksandar, bilo je na A kao dedino ime. Procitala sam da je u Srbiji neko krstio dete imenom NETREBALA. Tek je to cudno.

duda

06.08.2017 14:21

Ako voliš svoj narod, svoju veru, svoj krst, svoju Srbiju onda primereno tome takvo ime i treba da nosi - Duša, Nikola, Danilo, Vukašin...Damir nije naše ime neće ni biti i zato je gospodji zao što je bila tako naivna...

astra

07.08.2017 11:08

@duda - Srećna sam što neme tvoj mozak

snaja banatska

06.08.2017 14:37

Slazem se da treba voditi računa kada se deci daje ime, neće jedna Hrvatica dati svom sinu ime Vukašin, Veljko, Nemanja već Damir, Josip, Mario, mislim da je to poenta ove priče i neka je Damir ziv i zdrav, ali mamina mladost koštala ga hrvatskog imena...

meda

06.08.2017 15:26

Znam porodicu u kojoj su se jedna za drugom rodile cetiri cerke. Onda roditelji onu cetvrtu prozovu Stanica. U dokumentima stoji sasvim drugo ime, ali je svi zivi znaju kao Stanicu. Posle Stanice rodilo se pet sinova.

Svaki rod da nosi

06.08.2017 15:33

svoje ime. Moj brat nosi ime pradede Milosa, a bratov unuk pa ponovo ime Miloš. Tradicija je da unuk ili praunuk nosi ime pretka.

Kolporter

06.08.2017 20:48

Polusvet!