Nataša je punih 8 godina bila u zatočeništvu, a onda je izašla na slobodu i ispričala jezivu priču o svom kidnaperu!
Punih 13 godina kasnije, Nataša je pokušala da sredi svoj život, ali i dalje svakodnevno odlazi u kuću koju je nasledila od svog otmičara, čisti i posprema isto ono mesto gde ju je silovao, izgladnjivao, tukao i psihički maltretirao velik deo njenog detinjstva.
PROČITAJTE I:
Kaže da na nju to deluje katarzično pa nije htela da proda niti da sruši kuću jer se plaši da je neko ne pretvori u "tematski park". Osim kuće, zadržala je i Priklopilov automobil - što svakako upućuje i na današnju bolesnu povezanost s otmičarem, poznatu kao Stokholmski sindrom. Ni danas ne može da prekine zavisnost od destruktivnog odnosa. To je sindrom stvaranja emocionalne veze i identifikacije s agresorom.
Iako je napisala knjige "3.096 dana" i "Deset godina slobode" i zaradila milione od TV intervjua, snimanja i saradnje sa filmskim rediteljima, ona i danas živi skromno, povučeno i "oštećeno". Nezaposleni telekomunikacijski inženjer, Volfgang Priklopil, zgrabio je Kampuš pri njenom odlasku u školu i uvukao u kombi 2. marta 1998. Zaključao ju je u podrum u blizini njenog doma. Priklopil je svojoj žrtvi rekao da su vrata i prozori zablindirani i da je njena porodica zaboravila na nju.
Ispiranje mozga
Živela je u sobi od pet kvadrata. Bio je to zatvoren prostor koji je imao dvoja vrata i velika čelična glavna vrata. Ulaz je bio skriven u Priklopilovoj garaži, a soba nije imala prozora niti je u nju dopirala dnevna svetlost. Nataši nije bilo dozvoljeno da napušta taj skučeni prostor prvih nekoliko godina zatočeništva. Prvih šest meseci zatočeništva bila je neprestano u toj sobici, a iz nje nije izašla nijednom.
Nakon toga, sve joj je češće bilo dopušteno da boravi u ostatku kuće, ali svejedno svake večeri spavala je u svojoj sobici. U njoj je bila zatvorena dok je Priklopil bio na poslu. Nakon nekog vremena sobicu su preuredili po njenim idejama. U trenutku kada je policija prvi put pregledala kuću, u sobici su pronašli police, TV, sto, stolicu, WC šolju I labavo, vešalice za odeću, memo ploču i ventilator.
Soba je bila prepuna papira, knjiga, odeće, kutija, igara i boca vode. Od juna 2005. godine Nataši je bilo dopušteno da se seta u dvorišu. 17. februara 2006. Priklopil joj je dopustio da napušta kuću po potrebi. Nakon toga odveo ju je i na skijanje na nekoliko sati u blizini Beča. Tada nije imala priliku za bekstvo. U početku je ovu priču Nataša negirala, ali uz niz dokaza priznala je da je to istina.
PREPORUČUJEMO:
Prema Natašinoj prvobitnoj izjavi nakon bekstva, ona i Priklopil bi se rano ujutro budili i doručkovali. Priklopil joj je davao knjige, a prema izjavama njegovog kolege delovala je zadovoljno. Kasnije, kad je objašnjavala svoju izjavu, potvrdila je da joj ništa nije nedostajalo tokom zatočeništva. Izjavila je i da je bila pošteđena mnogih stvari, kao npr. nije bila u prilici da počne da konzumira alcohol, cigarete ili da bude u lošem društvu, za razliku od svojih vršnjaka. Priklopil je upozorio Natašu da nosi pištolj i da će je ubiti ako pokuša da pobegne. Nataša tvrdi da je imala više prilika za bekstvo. Priznala je da joj je čak i sam Priklopil ponekad predlagao načine na koje bi mogla da pobegne. Komšije su medijima rekli i da je bilo slučajeva u kojima bi Priklopil jeo u restoranu dok bi ga Nataša sama čekala u automobilu.
Nataša Kampuš u javnost je izašla 23. avgusta 2006. godine. Tog dana je čistila i usisavala otmičarev automobil, BMW 850i u vrtu. U 12:53 sati, Priklopila je neko nazvao pa se on od nje odmakao da mu ne smeta buka usisavača. Kampuš je ostavila usisavač uključen i pobegla iz dvorišta. Trčala je kroz dvorišta i ulicu oko 200 metara i ljude koje je susrela molila je da zovu policiju, ali niko se nije obazirao. Nakon pet minuta pokucala je na prozor jedne kuće i predstavila se, pa je ta žena pozvala policiju koja je stigla u 13:04. Nakon toga Nataša je odvedena u policijsku stanicu.
Bila je u dobrom fizičkom stanju iako je bila prilično bleda i imala je 48 kilograma, gotovo jednako kao i osam godina pre nego što je nestala. U tih osam godina porasla je samo 15 centimetara.
Otmičar je umro, posledice nisu...
Savin Freudenberger, prva policijska službenica koja je došla u kontakt s Natašom nakon njenog bekstva, rekla je da je bila iznenađena djevojčinom inteligencijom i vokabularom.
Priklopil se, nakon što je saznao, da policija traga za njim, ubio skočivši pod voz blizu stanice u Beču. Veruje se da je predvideo svoje samoubistvo ranije kad je rekao Nataši da ga nikada neće uhvatiti živog. Nataša je izjavila da tuguje nakon vesti o Priklopilovom samoubistvu bez obzira na činjenicu da je zbog tog čoveka bila držana u zatvoreništvu punih 8 godina. Ipak, nije odbacila Stokholmski sindrom u njenom slučaju i Priklopila je jasno nazvala – kriminalcem. Danas, slobodna od Prikopila, ali ne i sećanja, čini se kako Kampuš ne može ponovno da započne svoj život. Svoje je misli otkrila u intervjuu za “Guardian”.
"Pre otmice, moj život nije bio sjajan. Roditelji su mi se razveli, često su se svađali i iskaljivali svoju ljutnju i na mene. Šamarali bi me i vređali. Zapravo, poslednje dane slobode provela sam fantazirajući o samoubistvu. Iako su ljudi diskretni i puni saosećanja, meni je nelagodno biti u prostoriji s njima”, rekla je Nataša.
Idealno okruženje za nju je šetnja po koši i nevremenu kada ljudi nose kišobrane prislonjene na lice pa ne gledaju u nju. Rekla je kako je sanjala da ima decu, ali to joj se više ne događa i izjavila je kako ne planira da ima porodicu. Danas se bavi izradom nakita i tvrdi kako se oseća mnogo bolje.
Pogledajte u videu izjavu Nataše Kampuš o nemilom događaju: