Branimir Nestorović
Alo!/Ognjen Radošević
Branimir Nestorović

Alo!/Ognjen Radošević

Foto: Alo!/Ognjen Radošević

Kada se razboleo shvatio je to kao upozorenje da nešto ne radi kako valja, pa je promenio način života, rekao je doktor Branimir Nestorović.

Nestorović apeluje da treba stalno nešto raditi. Kretanje je veoma važno i kad god imam vremena trudim se da idem peške. Vikendom volim da fizički radim, volim da kosim travu. Trudim se da jedem dosta svežeg voća i povrća, a malo mesa. Slatkiše sam ukinuo, ponekad pojedem malo, a nekad sam bio ozbiljan zavisnik od čokolade i koka kole što je zavisnost od šećera.

"Verujem da treba puno raditi, čitati i stimulisati mozak. To je koncept neuroplastičnosti, a mozak je najkomplikovaniji organ kog još uvek slabo možemo da shvatimo. Razvoj mozga može uticati na naše psihičko zdravlje."

Očaj vodi u bolest

"Svaki put kad se nešto desi pitajte se zašto se to dešava. Uvek čovek može da radi na sebi i stiče nova znanja. Od očajavanja nema koristi, u tom stanju samo možeš da se razboliš. Ako psihu hraniš negativnom energijom poludećeš."

"Ljudi su stvorili naviku crnog razmišljanja, a ja uvek podvlačim da se treba boriti protiv negative i verovatno nerviram one koji ne vole optimizam. Normalna osoba voli život i ljude. Nervira me odbijanje nekih ljudi da prihvate optimističnu stranu života, ta želja da ostanu u mržnji, što biraju da šire negativne poruke i negativnu energiju. Ne možeš tako da se osećaš bolje."

Nestorović kaže da kod lečenja pacijenata koristi tzv. neortodoksne metode zbog čega ga neki kritikuju. Suština svih savremenih bolesti je zapaljenje. On je to otkrio pre par godina, a kako kaže, skoro sve bolesti se leče na isti način- lekovima.

Suština problema je u nedostatku energije u mitohondrijama i zapaljenskim promenama u tkivima, a to se leči antioksidansima i nekim drugim stvarima.

Zapadnjaku je teško da razume kinesku medicinu, ali je ona iskrenija i efikasnija. Savremena terapija je strašno agresivna, kao i lečenje pacijenata, jer lekovi imaju puno neželjenih efekata, kontraindikacija, kaže dr i dodaje:

"Meni je moja bolest pomogla da promenim način razmišljanja. Tad sam bio u situaciji da niko ne može da mi uspostavi dijagnozu, loše sam se osećao, a nalazi su mi bili dobri. Sve mi je bilo super, samo ja nisam bio super što je bilo vrlo deprimirajuće, pa i za moje kolege da to slušaju, ozbiljne profesore i doktore koji ne znaju šta mi je, a predlažu neke lekove."

"Jedan od efekata lekova za visok pritisak koje sam dobio je bio takav da se umalo nisam onesvestio koliko mi se pritisak spustio."

Lekari nisu ni svesni koliko pacijenata ide na alternativne terapije, koriste se šamanskom medicinom. Šamanstvo je urođeni dar, a njihovo psihičko delovanje na ljude je moćno. Oni daju nadu, a nju nikad ne treba potceniti. Znamo da 30,40 posto efekta leka donosi verovanje u taj lek. Verovanje i nada usporavaju tok bolesti, smatra doktor Nestorović.

U nastavku pročitajte autorski tekst Branimira Nestorovića o funkciji mozga:

U filmu "Lusi" Morgan Friman objašnjava na početku kako ljudi koriste samo 10% mozga i da bi stekli supermoći kada bi mogli da koriste pun kapacitet. Zanimljivo je kako je ova notorna neistina uhvatila korene čak i u medicinskih radnika.

Istina je sasvim drugačija, mi koristimo mozak u punom kapacitetu neprekidno, pa čak i kada spavamo najviši delovi kore mozga su aktivni.

I deja je potekla od osnivača američke psihologije Wilijama Džejmsa, koji je smatrao da ljudi koriste mali deo svojih mentalnih potenijala i da bi IQ mogao da se podigne stimulacijom na 250–300.

Američki pisac Lowell Thomas je izneo ovu ideju 1936 u knjizi “How to Win Friends and Influence People” dodajući izmišljenui rečenicu:
“Profesor William James sa Harvarda je govorio da prosečan čovek korisi samo 10 odsto svojih mentalnih sposobnosti”.

Branimir Nestorović

Alo!/Ognjen Radošević

Alo!/Ognjen Radošević

Od tada se ova pogrešna intepretacija neprekidno provlači u popularnoj literature.

Neuronaučnik Barry Bernstein ukazuje da je ovaj mit potpuno pogrešan iz više razloga.
Ukoliko bi stvarno 90% mozga bilo van funkzije, oštećenje ovih delova ne bi imalo nikakve posledice. Mi znamo da čak i male povrede imaju velike posledice na funkcionisanje mozga. Snimci mozga pokazuju da je on neprekidno aktivan, mada se aktivnost pojedinih delova manja.

Znamo da se delovi organa koji se ne koriste eliminišu tokom evolucije. Delovi koji ne funkcionišu bi zakržljali. Mozak bi bio mnogo manji ako bi koristio samo 10 osto svojih sposobnosti.

Nema ni jednog dela mozga za koga nije do sada pokazana neka funkcija. Neki delovi se koriste nedovoljno, kako sam pisao u postu o autističnim savantima, ali nema nijednog dela koji se ne koristi uopšte.

U studiji iz 2008. neurolog Barry Gordon je pokazao da je praktično svaki deo mozga u upotrebi tokom čitavog dana”.

U stvari je istina sasvim suprotna, mozak inteligentnih ljudi je umrežen na sasvim drugi način od mozga prosečnih.
Studija novom metodom Array tomography je omogućila da vizuelizujemo veze unutar mozga.

Analiza konektivnosti izmedju različitih delova mozga u stotine ljudi je pokazala da ljudi sa visokim stepenom povezanosti izmedju regiona mozga imaju dobre verbalne sposobnosti, kvalitet pamćenja i kognitivnih sposobnosti i generalno su uspešni u životu.

Osobe sa manjom konektivnošću su imali nižu inteligenciju, češću zloupotrebu supstanci, napade besa.

Ovaj nalaz je posledica istraživanja u sklopu Human Connectome Project u SAD.
Konektomi su funkcionalne celine mozga, koje se povezuju između sebe. Ima ih oko 200, a veze izmedju njih su posledica procesa učenja, inteligencije, verbalnih sposobnosti, ali i edukacije, pa i prihoda.

Ispitivano je 461 osoba. Ova istraživanja su pokazala da u stvari ljudi visoke inteliogencije koriste manje mozga, jer je on umrežen na bolji način. Nalaz mozga Einsteina je dao slične podatke. Istraživanje grupe kineskih naučnika je pokazalo da što je mozak na višem stadijumu razvoja, troši manje energije tj. radi racionalnije.

Dakle, ako koristite 100% mozga verovatno ste ovca, inteligentni ljudi koriste mali deo svojih kapaciteta. Važan nauk iz ovih studija je da stimulacija mozga poboljšava konektivnost, povećavajući efikasnost njegovog rada.