Desanka Maksimović
Foto: Instagram/printscreen
Desanka Maksimović

Foto: Instagram/printscreen

Desanka Maksimović, Foto: Foto: Instagram/printscreen

Desanka Maksimović ime je koje pamte i pamtiće generacije. Rođena 16. maja 1898. godine u selu kod Valjeva i najstarija od osmoro dece od oca Mihajla i majke Draginje, Desanka je svoj život posvetila književnosti i obrazovanju.

Diplomirala je na Filolozofskom fakultetu u Beogradu, a predavanja je slušala zajedno sa Milošem Crnjanskim. Njene su pesme prvi put objavljene u književno-političkom časopisu "Misao", a potom je urednik i pesnik Sima Pandurović objavio je njenih 11 pesama.

Desanka Maksimović

Foto: Youtube/printscreen

Foto: Youtube/printscreen

Kako je bila zainteresovana za svetsku književnost dobila je stipendiju franciske vlade i nastavlja studije u Parizu još godinu i po dana.

Po povratku, Desanka se odlučuje da predaje u školama. Nakon povratka u Beograd, zapošlajva se u Prvoj ženskoj gimnaziji i upoznaje nadarenu učenicu Miru Alečković. Tu počinje i njihovo prijateljstvo.

Nakon njenih dela i učinka na tadašnju kulturu, Maksimovićeva dobija 1968. godine Orden časti, a 1992. patrijarh Pavle uručuje joj orden Svetog Save.

Poslednji govor, na njenoj sahrani 1993. godine držao je Dobrica Ćosić.

Dece nije imala, ali je život posvetila kulturi, nauci i psianju. Među njenim velikim prijateljima broje se imena koja su, kao i ona, obeležila zauvek srpsku književnost,  poput Ive Andrića, Miloša Crnjanskog, Branka Ćopića, Isidore Sekulić, Mire Alečković...