Šaban Šaulić
Rajko Ristić/Alo!
Šaban Šaulić

Rajko Ristić/Alo!

Foto: Rajko Ristić/Alo!

Iz nekog razloga se nekome uvrti u uvo, taj je počne pevušiti ili je pusti nekom drugom, te se, kako kakva pandemija raširi narodom i postane dominantna preokupacija.

Šaban Šaulić

Rajko Ristić/Alo!

Foto: Rajko Ristić/Alo!

Paralele između pesme i pandemije koja nas je zadesila je ipak moguće izvući. Tu posebno do izražaja dolazi uvodna strofa pesme – uzalud ja gradim barikade, zidove kad pred tobom same padaju sve ograde – kazuju stihovi, dočaravajući i našu grčevitu borbu da sprečimo ili na minimum svedemo širenje zaraze. Uzalud je u našem slučaju možda gruba reč, ali uspešno oslikava složenost situacije. U njegovom slučaju je adekvatna odrednica, jer pokazuje svu nemoć da se odupre čarima ljubavi.

Šaban Šaulić

Screenshoot Youtube

Foto: Screenshoot Youtube

Vezu između njegovog i našeg stanja vidimo i u stihovima – kako kad, ti čistu krv mi truješ, ubijaš me a da to i ne primećuješ. Ti stihovi su, nama danas, od posebne važnosti, jer treba da nam služe kao upozorenje. Svedoci smo da situacija nije bezazlena, te bi valjalo izbegavati svaki vid junačenja, individualnog pristupa problemu i tvrdoglavosti. U slučaju lirskog subjekta nema bojazni o bilo kakvom kobnom ishodu, jer je reč o samo malo pesničke slobode.

Kad drugi put pomislite da estradne pesme nemaju mnogo veze sa stvarnim životom, razmislite opet. Malo je stvari, fenomena i pojmova, koji nisu opevani. Mnogi od njih su se našli u pesmama, a da toga nismo svesni…