Oliver Dragojević
Printscreen
Oliver Dragojević

Printscreen

Oliver Dragojević, Foto: Printscreen

PROČITAJTE JOŠ:

Oliver se rodio u Splitu 7. decembra 1947. godine, a detinjstvo je proveo u Vela Luci na Korčuli. Ime je navodno dobio po Oliveru Tvistu, glavnom liku istoimenog romana Čarlsa Dikensa, a on je svojevremeno ispričao i zanimljivu priču oko dobijanja imena.

"Moja mama je poznavala ljude koji su se bavili čitanjem i pisanjem, pa ih je pitala za savet. Za pokojnog brata su rekli da se zove Aljoša. Rekli su – neka se zove Aljoša i to je za Istok i ako ostanu Rusi, a u slučaju da dođe do sr**nja, daj drugom sinu zapadno ime, pa sam ja dobio – Oliver. Tako smo dobijali imena u vreme Hladnog rata", istakao je jednom prilikom Dragojević.

U muziku se zaljubio još kao dete kad mu je otac Marko poklonio usnu harmoniku. Sa bratom Aljošom u duetu nastupio je prvi put davne 1957. godine na Radio Splitu, gde su na radijskom takmičenju nastupili s pesmom “Diana”. Četiri godine kasnije, na dečjem festivalu "Deca pevaju", izveo je pesmu"Baloni" i upravo je tom izvedbom oduševio Zdenka Runjića. Iako se tada nisu upoznali, nekoliko godina kasnije, upravo su Oliver i Runjić zajedno bili dobitna kombinacija.

Oliver Dragojević

Printscreen

Oliver Dragojević, Foto: Printscreen

Pune četiri i po godine svirao je od Evrope do Meksika, potom se vratio kući vidno mršaviji i hrapavog glasa od puno pevanja i neprospavanih noći. Godinu dana proveo je u Dubrovačkim trubadurima, da bi se na kraju ponovo vratio u Batale.

Upravo je u Dubrovniku upoznao svoju suprugu Vesnu, koja je radila u tamošnjoj bolnici. Iako je u to vreme imao devojku, Vesna mu se izrazito svidela.

"Upoznali smo se 13. maja 1973. godine. Negde sam sam sebi rekao da je dosta samoće, dosta je mladalačkog ludovanja i onda sam je upoznao kad mi je bilo 26 godina, a njoj 19. Upoznao sam je na Stradunu, prošla je pored mene, imala je crno-crvenu kosu, dugu i talasastu. I samo je prošla. Okrenuo sam se, a i ona se okrenula u isto vreme. Onda sam se preko nekih ljudi raspitivao ko je ona. Postojalo je sastajalište u "Gradskoj kavani", tamo sam ispitivao ljude ko je poznaje, ko je ona i kako se zove", pričao je Oliver o ljubavi sa Vesnom.

Venčali su se 1974. godine, a iste je godine dobio pesmu Zdenka Runjića "Ča će mi Copacabana". Tada je sve počelo, a njihov poslovni odnos uskoro je prerastao u nešto više. Toliko su bili povezani, da su u jednom trenutku živeli čak i u istoj zgradi, a to je trajalo sve do Zdenkove smrti, iako više nisu poslovno sarađivali.

Inspiracije za pesme nalazili su svuda, pa čak i u bolnici. Zanimljiva je priča kako je jedna od lepših balada - "Ključ života", nastala dok je Runjićeva supruga Vedrana rađala ćerku Ivanu, a Oliverova žena blizance Davora i Damira.

"Bili smo karakterno potpuno različiti, ali smo bili istomišljenici kad je muzika bila u pitanju", rekao je Oliver nakon smrti Zdenka Runjića.

Olivera Dragojević

youtube

Olivera Dragojević, Foto: youtube

Uprkos slavi koju je stekao, nastavio je da živi skromno, daleko od glamura i od očiju javnosti, a leta su uvek bila vezana za njegovu voljenu Vela Luku. Najveća radost bila mu je upravo porodica – supruga Vesna, sinovi Dino, Damir i Davor, njihove supruge, ali i unuci kojima se posebno radovao.

"Nikad se nisam trudio da budem neki savršen muž, super otac ili deda. Uvek nastojim da budem iskren u svemu što radim. Kad mi nešto ne paše, to se na meni odmah vidi. Ne znam da glumim, u tome sam jako loš. To je moj način života, u njemu je važna iskrena emocija. Ako mi negde nije dobro, neću to kriti, a ako mi je stvarno lepo, onda ću poslednji počistiti šankove i stolove", govorio je svojevremno za medije Oliver.

Obožavao je more i često isticao da uživa u malim stvarima.

"Kad se samo setim svih opasnosti na moru u kojima sam mogao izgubiti glavu, prevrnuti se i utopiti, mogu reći da sam imao sreće. Srećan sam i što imam tako dobru ženu koja me nakon svakog puta dočeka s onim što najviše volim, tanjirom domaće tople supe. Ja sam vam čovek od starinskih običaja koji uživa u malim stvarima", isticao je muzičar.

Pušenje bilo pevačev veliki porok, a iako su ga lekari upozoravali da ostavi cigarete to mu nije polazilo za rukom.

"Apstinirao sam dva puta po godinu i po dana, ali sam mu se opet vratio. Možda bih uspeo u tome da mi supruga nije pušač. To mi je prosto zadovoljstvo. Sad mi je kasno da prestanem. Pluća mi se ne bi oporavila od toga koliko sam dosad popušio. Znate onaj vic: "Pitaju čoveka pije li još, a on kaže toliko sam popio da kad bih sad do kraja života počeo piti samo vodu ne bi uspeo napravit "bevandu"", našalio se Dragojević pre nekoliko godina.

Kada je saznao da ima karcinom, spas i utehu potražio je u pesmi.

"Dane provodim kod kuće gde sviram i pevam. Znate, ujutru ustanem, uzmem gitaru i počnem svirati, i tako po ceo dan. Nije mi teško, gledam na to kao jednu vrstu rekreacije", govorio je prošle godine.

Oliverove pesme obeležile su mnoge živote. Pevao je u njujorškom "Carnegie Hall-u", londonskom "Royal Albert Hall-u", pariškoj "Olympiji" i "Opera House-u" u Sidneju, dobijao mnoge nagrade, ali slava mu nije nikada udarila u glavu. Koliko je bio obožavan širom regiona, a posebno u svom rodnom Splitu, govori činjenica da je ispraćen na brodu koji je otišao ka Veloj Luci u pratnji velikog broja ljuda. Desetine hiljada ljudi oprostili su se tada stavljanjem cveća na Oliverov kovčeg, uz zvuke brodskih sirena i Dragojeviće najveće hitove.