Kiba
Printscreen/YouTube
Kiba

Printscreen/YouTube

Kiba, Foto: Printscreen/YouTube

Dovoljno je samo pročitati stotinu komentara na objavi u grupi "Zakaj volim Zagreb" da postane jasno kako je Kiba osvojio i grejao bezbroj srca Zagreba koja su već dobro poznavala zvukove gitare i zviždukanje ovog pevača i svirača.

- Umrl je Kiba, jedan od zadnjih zagrebačkih oriđinala kaj je sviral u Gajevoj kod ulaza u Marićev prolaz - napisao je jedan član grupe, a ispod ostavio video.

Možete čuti u videu na Jutjubu gde govori o sebi, Krešimir Posarić pohađao je Osnovnu školu Kate Dumbović, danas Julija Klovića na Novoj cesti u kvartu Trešnjevka, gde je živio celi život. Nakon završene osnovne i pre upisa u Srednju školu primenjene umjetnosti i dizajna, Kiba je autostopiranjem otišao dva meseca na more. Imao je samo vreću za spavanje i gitaru – tako je sve krenulo.

Pre toga svirao je u društvu i u pozorištu Trešnja gde se, osim muzikom, bavio glumom, baletom i lutkarstvom.

Legendarni Kiba urezao se u pamćenje stanovnicima Zagreba svojim redovitim nastupima još 1996. kada je krenuo svirati po ulicama. Prvo je bio ispod nebodera na Trgu, a onda se preselio kod Marićevog prolaza gde je uglavnom promaja, pa je jadan često dobivao upalu pluća koja ga nije mogla slomiti ni sprečiti da i dalje svira i pjeva prolaznicima dobri stari rok i pesme svog najdražeg muziičara Garija Mura.

Još nešto činilo ga je posebnim – bio je jedini ulični svirač koji je imao knjigu žalbe jer svaki put kada bi prolaznici poželeli nešto narodno, on bi zasvirao "Grad se beli preko Balatina", a ljudi bi razočarano rekli da žele nešto novije. On bi ih samo uputio na knjigu žalbe.

Muzika za njega nije bila tek nešto tamo u pozadini, već način života. Osim prema rok-muzici, posebnu ljubav gajio je prema bluzu, a deci, koja su zauzimala veliki deo njegova srca, uvek je svirao pjesmicu "Zeko i potočić".

Jedna žena u komentarima objave opisala je i kako je pažljivi Kiba njenom sinu dao vrećicu kikirikija i odsvirao mu jednu staru dečju pjesmicu. Jednom prilikom rekao je da su mu deca najdraža publika jer su iskrena i neiskvarena, niko ih ne usmerava na žanr muzike – njima se ili sviđaš ili ne sviđaš.

Imao je cirozu jetre, a nakon dijagnoze ostavio se alkohola, i bio je jedan od kandidata na listi za transplantaciju, a kako se ona bližila, odlazio je na preglede u bolnicu. Jedan dan lekari su ostali u čudu – Kiba je sam od sebe preboleo hroničnu bolest.

Ljudi su se s njim stalno fotografisali, a nekima, koji su mu bili posebno dragi, dopustio bi da stave na glavu legendarnu žutu kacigu s njegovim imenom koja je bila njegov zaštitni znak i tako se fotografišu.

Neki ljudi pričaju kako im je Krešo svirao pod prozorima godinama, a donedavno je još bio kod hotela Dubrovnik u Gajevoj ulici. Pune 22 godine Kiba je donosio osmeh na lica starih zagrebačkih stanovnika, ali i slučajnih prolaznika i turista.

 

Tagovi