Bogoljub Karić sa porodicom
Privatna arhiva
Bogoljub Karić sa porodicom

Privatna arhiva

Bogoljub Karić sa porodicom, Foto: Privatna arhiva

Biznismen Bogoljub Karić ne krije da mu vreme u karantinu ne pada teško jer ga provodi sa suprugom Milankom, decom i unucima i da će uskršnje praznike, koji ga uvek vraćaju u detinjstvo, provesti sa najmilijima. Bogoljub je u razgovoru za „Alo!“ otkrio šta za njega predstavlja najradosniji hrišćanski praznik, zašto organizaciju proslave uvek prepušta supruzi Milanki, ali i kako je slavio taj praznik kada je bio dete.

Bogoljub Karić sa porodicom

Privatna arhiva

Bogoljub Karić sa porodicom, Foto: Privatna arhiva

 - Malo je reći da naša velika, mnogobrojna porodica celom dušom poštuje pravoslavne vrednosti. Bog je tako hteo da se naša velika porodica zasnuje na svetom srpskom mestu, duhovnom središtu srpskog naroda, u starom Hvosnu, u Metohiji, gde je u Pećkoj Patrijaršiji vekovima gorelo kandilo ispred najsvetije srpske ikone, Bogorodice Pećke. Istorija naše porodice Karić je duboko povezana sa ovom velikom srpskom svetinjom, toliko da su čak naši pradeda i deda, a evo, u ovom veku i naši roditelji, otac Janićije i majka Danica - Mati Angelina, sahranjeni upravo u porti Pećke Patrijaršije. Zato je kod svih pripadnika porodice Karić pravoslavna vera i ljubav nešto što je sastavni deo našeg bića i upravo se zbog toga radujemo više nego bilo kojem drugom prazniku jer je to je dan kada se slavi pobeda života nad smrću - rekao je Bogoljub i prisetio se kako je praznik slavio u rodnoj Peći.

Bogoljub Karić sa porodicom

Privatna arhiva

Bogoljub Karić sa porodicom, Foto: Privatna arhiva

- Kada smo bili deca, dan pred Vaskrs skoro da nismo ni spavali. Čekali smo da nas majka probudi u 4 ujutru, obuče u ono najlepše što imamo i da fijakerima odemo do Pećke patrijaršije. Obavezno bismo slušali liturgiju u crkvi, pa bismo izleteli u dvorište da se kucamo uskršnjim jajima. Ta crvena, vaskršnja jaja, koje smo mi, deca, gledali da protivniku lukavo polupamo sa strane, bila su prava mala remek-dela. Nisu to bila jednostavno farbana ili samo nalepnicom ukrašena jaja, kao danas. Ona su bila iscrtavana vrelim voskom, pernicom ili "šaraljkom" kako smo je zvali, da bi kasnije, prilikom kuvanja taj vosak otpao i na crvenom jajetu ostala bela, prelepa šara. Naša majka je u toj umetnosti bila pravi virtuoz, pa su je komšinice, rođake i prijateljice često molile da i za njih našara određeni broj. Sećam se koliko je to bio ogroman posao jer je mama šarala stotine jaja, a niko ne bi smeo da izađe iz kuće da ne dobije crveno jaje - za njega ali i "za njegove" - priča Bogoljub i dodaje:

- Jaja su se poklanjala i gostima drugih vera, našim kmšijama Albancima, Turcima, Muslimanima, koji su dolazili da nam čestitaju Vaskrs, isto kao što smo i mi išli da čestitamo njima praznike. Poštovanje i uvažavanje različitosti je tada bila važna stvar našeg domaćeg vaspitanja - navodi biznismen, koji je pripremu uskršnje trpeze prepustio supruzi i ćerkama.

Bogoljub Karić sa porodicom

Privatna arhiva

Bogoljub Karić sa porodicom, Foto: Privatna arhiva

- Kod nas nema mnogo demokratije, već lake diktature. Danas je moja Milanka idejni vođa cele organizacije i komanduje pripremama, kao što je to nekada radila moja majka Danica. Ali i ostali su uključeni u proces. Svako ima svoj zadatak, a moja Mara najbolje zna ko šta i kako može. Ćerke su izuzetno kreativne, pa svaki put osmisle uskršnju dekoraciju. Pomažu i unuke i unuci, posebno u farbanju i šaranju jaja. Ima li veće sreće od toga da praznike provodimo sa decom i unucima. Ima li većeg razloga za život - ističe Karić, koji je posle četiri decenije braka u suprugu Milanku zaljubljen kao prvog dana.

- Moja Mara je kao devojčica. Nasmejana, razigrana, vesela, raspevana. Ima tu i genetike, ali i mojih zasluga. Od poštenih ljudi je nastala, a ja sam to nadogradio. Podržavam je, čuvam, bdim nad njom! Ona mi isto tako uzvraća. Zajedno smo 47 godina, a i dalje se trudimo da iznenadimo jedno drugo. Ljubav čini čuda, a ja ću moju Maru beskrajno i istinski voleti dok sam živ - zaključuje Bogoljub za „Alo!”.