Pevačica Suzana Jovanović otvorila je dušu i otkrila kako podnosi prvi Božić bez supruga Saše Popovića, koji je preminuo 1. marta 2025. godine.

- Božić je za mene, kao i svi ostali naši veliki praznici, svetinja. Božić je porodični praznik kad se svi okupljamo u domovima, radujemo se rođenju Hrista i proslavljamo ga u duhu praznika, onako kako običaji nalažu. Slama ispod stola, suvo voće, šljive, kajsije, badem, lešnici, graja... Kukuruz, pšenica, koja je u onoj saksiji proklijala - rekla je ona, pa se osvrnula na sve praznike, rođendane, godišnjice koje je provela prvi put bez Saše Popovića:

- Nije samo prvi Božić, nego i njegov prvi rođendan koji je prošao bez njega. Ćerkin rođendan, 8. marta, prvi koji je prošao bez tate. Obeležavanje naše godišnjice braka 21. maja, opet prve bez njega. Pa onda i moj rođendan, prvi bez njega, pa Nova godina, takođe bez njega. I sad Božić, isto prvi bez njega, tako da je jako teško. Pokušavam da prihvatim neke stvari. Kažu mi ljudi: "Moraš da nastaviš dalje, moraš zbog sebe, zbog dece, zbog svih vas, ti si ta koja sad vodi sve, ti si vođa, ti snosiš odgovornost i oni gledaju tebe i sve od tebe očekuju, da im pomogneš, da ih usmeriš, da ih obezbediš u životu..." Pokušavam da sama pronađem snage u sebi. Nekad sednem i kažem: "Bože, hoću li ja moći sve ovo sama da izguram do kraja?"

Na pitanje da li može dalje bez pokojnog supruga, oslonca, najveće ljubavi, Suzana Jovanović je rekla:

- Mogu. Nisam ni znala koliko mogu. Kad pogledam decu kako od mene očekuju puno toga, onda kažem: "Bože, ali ja moram." Moram da pronađem snagu i hrabrost u sebi da nastavim njih dalje da vodim kao što je to Sale radio.

"Bili smo oličenje iskrenog para"

Suzana Jovanović je potom otkrila kakav je bio njen život sa Sašom Popovićem.

- Pre saznanja da je bolestan, prelepo. Svi su znali da je to jedna iskrena i čista ljubav. Bez trunke nečega što nije lepo, što nije dobro. Čak mislim da smo mi bili primer kako se treba iskreno voleti i poštovati. A pogotovo što smo javne ličnosti, bavimo se estradom, stalno smo pod lupom javnosti, na meti, što bih ja rekla, posmatrača, stalno vas gledaju, mere vam koliko ste nečega dobrog uradili ili lošeg, ili vam zameraju, ili vas hvale. Ali Sale i ja smo bili oličenje iskrenog para, muža i žene, bračnih drugova. Bili smo, mogu slobodno da kažem, primer kako se treba voleti, kako treba poštovati svog bračnog druga, kako ga treba gledati kao prijatelja. Pa ko vam je bliži od bračnog druga? Kad pogledate, on je tu uvek uz vas, da pritekne u pomoć za sve, i za dobro i za loše - rekla je ona za Pink, pa dodala:

- Sale je bio prirodan. Nije se libio, kad se naljuti, da podvikne i bio je zahtevan, tražio je mnogo, ali je i davao mnogo. I verovatno je to sve bilo jedno s drugim povezano. I to niko nije njemu uzimao za zlo. Svi smo znali da je to za dobrobit svih nas. Kad ti nešto kaže, skrene ti pažnju na to da uradiš ovako ili onako ili ti neku kritiku da, to nije razlog da se naljutiš, nego da iz toga izvučeš najbolje za sebe.

"U meni je polovina Saleta"

Na pitanje ko joj se sa estrade javlja nakon smrti Saše Popovića, Suzana je rekla:

- Javlja mi se dosta njih, javljaju mi se najviše zvezde "Granda", deca, ima puno pevača, kolega. Pitaju: "Kako si Sule, kako izdržavaš, kako su ti deca, možeš li, možeš li da nastaviš dalje, kako? Odakle ti hrabrosti, odakle ti snage, ženo draga, da i dalje ideš napred i da vodiš i decu za sobom i sve ostalo?" I ja im isto odgovaram svima: "Moram." Mislim da je negde u meni polovina Saleta, a polovina sam ja. I da me verovatno to i vodi.

BONUS VIDEO: