Pevačica Vesna Zmijanac svojevremeno je zavela milijardera, sina vlasnika kompanije "Simens", jednog od najuticajnijih ljudi tog vremena.

U svojoj autobiografiji "Kad zamirišu jorgovani", pisala je o velikoj ljubavi sa milijarderom, za koga je odbila da se uda, kako bi sačuvala svoju slobodu.

Par je dve godine živeo zajedno u Beču, a upozali su se dok je stažirala kod njegovog oca u firmi.

- Tako se, voljom Svevišnjeg, dogodilo da se u vreme moje prakse u Upravnoj zgradi "Simensa" pojavi i sin vlasnika Rudolfa, Peter Simens. Bilo je, dakle, zacrtano da se ja nađem tu, a da se on pojavi. Ljubav na prvi pogled, ako nešto takvo postoji, a kažu da postoji. Sećam se, naravno, samo onoga što sam ja pomislila kada sam ugledala Petera, ali mi je nešto slično o tome i on naknadno ispričao - prisetila se Vesna.

- Zadržavao se u toj velikoj kancelariji duže nego što je bilo potrebno i uobičajeno, i sve se nekako vrteo tu, oko mene. Ne mala panika zavladala je među mojim kolegama, jer retko je gazdin sin baš toliko vremena provodio među svojim radnicima. Ubrzo smo počeli da se viđamo i van posla, da izlazimo, a kada je nešto kasnije počeo da me sačekuje posle prakse, svi su shvatili o čemu je reč - priznala je pevačica. 

Kada je priča postala ozbiljna, počeli su da žive zajedno.

- Peter je, kada sam ja bila u pitanju, već tada bio spreman na sve, a kasnije, tokom našeg dvogodišnjeg zajedničkog života, došao je dotle da mu ni firma, ni statusni simboli i položaj u društvu, ni novac, čak ni stari Rudolf ne znače ništa. To je i pokazivao, iako je imao ne malih problema zbog veze sa mnom. Mislim, pre svega, na stav koji je njegova porodica imala prema meni, i zbog čega smo morali da iznajmimo stan. Naravno, veliki i skup, u centru. Tu počinje moj drugi život. Ili, tačnije, novo poglavlje onog starog - objasnila je Zmijančeva, pa nastavila:

- Postala sam, da se tako izrazim, neka vrsta gazdarice. Mlada gazdarica, neformalna, jer nisam bila zvanično udata za Petera, i neželjena. Celokupna Peterova rodbina prestala je da komunicira sa njim. Većina poslova "Simensa" već je bila preneta na Petera, i stari Rudolf je više bio protokolarni vlasnik, neko ko ima prvenstvo časti, ali su faktičke poluge moći i odlučivanja bile u Peterovim rukama. Kao i novac, za šta su, inače, svi mislili da sam ja najviše zainteresovana i da je moja veza sa Peterom prouzrokovana i motivisana jedino time. Nije im bilo logično da sam u Peteru pronašla i nešto drugo, nešto ljudsko i toplo, što mi je daleko više značilo od novca - isticala je Vesna. 

Čekao je 15 godina!

Ipak, na pomen braka prevrtala bi očima. Ta ideja joj se nije dopadala iako je mogla da živi kao kraljica. Ljubav je, na kraju, menjala za pesmu i slobodu.

- Sećam se, na početku naše veze tepao mi je Miškica, to je bila jedna od prvih srpskih reči koju sam ga naučila i objasnila mu šta ona znači. Šta sve zaista znači i može da znači. Već kad smo počeli da živimo zajedno, moj nadimak, ta lična šifra među ljubavnicima, bio je Mali Tito. Jer, ne samo da sam mu naređivala i prigovarala u kući, već sam to činila i u firmi, gde me je postavio na mesto nekakvog nadzornog organa, čiji delokrug rada, doduše, nije bio svima najjasniji - pisala je Vesna u svojoj knjizi.

- Peter je uporno insistirao da se udam za njega, da se skrasim i prestanem da ludujem. Da počnem da vodim život kakav bi priličio supruzi jednog poznatog, uspešnog i bogatog poslovnog čoveka. Da imam sve, da mogu i smem mnogo, ali i da budem njegova na način koji je on to želeo. Naprotiv, ja sam želela i morala pre svega da budem svoja. Slobodna. Slobodna voljom i slobodna mišlju. Pa, slobodna i delom. Slobodna za pesmu, slobodna za život kakav sam ja želela, pa makar bio i lošiji od onog koji mi se, kroz privid samostalnosti, uz Petera i od njega nudio - objasnila je pevačica. 

- Pamtim naš razlaz, ako smo se on i ja uopšte razišli. Naime, poslednji put kad smo se videli, početkom devedesetih, on se još nije bio oženio i još me je čekao. Negde s proleća 1975. godine, odlazeći iz Beča za Beograd, gde je trebalo da pokušam da snimim svoju prvu ploču, rekla sam mu da ću se vratiti. Da ću se brzo vratiti. Petnaestak godina kasnije sedeli smo u jednom bečkom elitnom restoranu, a Peter me je pitao: "Jesi li se sada konačno vratila?!“. Posle svega što mi se do tada u životu dogodilo, prijalo mi je to pitanje, iz koga je izbijalo mnogo toga: vernost, želja, nada, oproštaj i, pre svega, ljubav. Neke moje ljubavi su, eto, i posle mene ostajale sa mnom. Ne znam da li zbog toga da budem srećna ili tužna. Možda i jedno i drugo - zaključila je Vesna.

BONUS VIDEO: