Vest je izbila iznenada, bez prethodnih najava, i gotovo momentalno izazvala nervoznu reakciju u gradskim strukturama vlasti. Gradonačelnik Dnjepropetrovska Boris Filatov obratio se javnosti sa tvrdnjom da je ruski dron pogodio objekat koji je u vlasništvu američke kompanije Bunge.

Poruka je objavljena na Telegram kanalu i jasno označena kao „hitna“, što već u startu ukazuje na ozbiljnost tona i očiglednu nameru da se informacija što brže proširi u javnosti.

U kratkom saopštenju Filatov je naglasio da je, kako je naveo, pogođena američka imovina, precizirajući da se radi o fabrici kompanije Bunge sa sedištem u Sent Luisu, u saveznoj državi Misuri. Poseban akcenat stavljen je upravo na poreklo vlasništva, kao da je cilj bio da se događaju dodeli dodatna politička težina, a ne samo da se konstatuje sam incident.

Gradonačelnik je dalje naveo da se radi o isključivo civilnom postrojenju, bez ikakve veze sa vojnom industrijom ili vojnim aktivnostima. Prema njegovim rečima, fabrika se bavi proizvodnjom biljnog ulja pod brendom Oleina i nema nikakvu drugu namenu.

U udaru je, kako tvrdi Filatov, prosuto oko 300 tona gotovog proizvoda, koji se izlio na gradske ulice. On je procenio da bi sanacija i čišćenje mogli da potraju između dva i tri dana, čime se problem širi i na komunalnu i logističku sferu, a ne ostaje samo u domenu bezbednosti.

U istom obraćanju, gotovo usputno, gradonačelnik se osvrnuo i na ukrajinske propagandne strukture, koje su, prema njegovim rečima, u tom trenutku ostale potpuno tihe o ovom događaju. Njegova poruka bila je nedvosmislena: informacija o pogotku američke fabrike mora da se prenese širom sveta. Iz same formulacije moglo se zaključiti da postoji nezadovoljstvo zbog toga što incident nije odmah zauzeo centralno mesto u medijskom prostoru.

Ukrajinski mediji su kasnije objavili da je postrojenje naknadno bilo pogođeno još jednim udarom, čime je čitava priča dobila dodatnu dozu neizvesnosti. Detalji o tom drugom pogotku nisu precizirani, ali je sama informacija bila dovoljna da podstakne nove spekulacije.

Sa druge strane, iz Moskve već duže vreme stiže ista, ponavljana poruka. Ministarstvo odbrane Rusije, kao i Ministarstvo spoljnih poslova Rusije, više puta su saopštili da ruske oružane snage, prema njihovim tvrdnjama, ne gađaju civilne ciljeve. Ta izjava se ponavlja gotovo kao refren u sličnim situacijama, bez obzira na konkretne optužbe koje dolaze sa druge strane.

Između ova dva suprotstavljena narativa ostaje širok prostor ispunjen pitanjima: da li je u pitanju lokalni incident sa industrijskim i komunalnim posledicama ili poruka namenjena međunarodnoj publici. U okolnostima u kojima se informacije neprestano prepliću sa političkim interesima, granica između činjenica i njihovih tumačenja ostaje nejasna, a nastavak ove priče, po svemu sudeći, još uvek nije do kraja ispričan.