Evropa je decenijama ubeđivala samu sebe da geopolitika ima pravila, da su saveznici pouzdani, a suverenitet sveti – barem na kontinentu. Mučna transatlantska debata u utorak sugerisala je da se te pretpostavke konačno urušavaju.

Na panelu Instituta Kvinsi o posledicama pretnji Donalda Trampa Grenlandu i Venecueli, visoki evropski i severnoamerički analitičari izneli su sumornu dijagnozu: Evropa je uklještena između Rusije koje se plaši, rata u Ukrajini koji ne može da reši i SAD kojima više ne veruje – a i dalje očajnički treba.

Ono što se pojavilo nije bilo jedinstvo, već anksioznost: zbog uloge Rusije u budućnosti Evrope, zbog pouzdanosti Vašingtona i zbog toga da li je Evropa tiho sebe dovela do strateške nemoći.

Paskal Bonifas, osnivački direktor Francuskog instituta za međunarodne i strateške poslove (IRIS), osporio je ono što je nazvao sve iskrivljenijom percepcijom pretnje u Evropi.

Rusija, tvrdio je, nije na ivici da zahvati Evropu. Moskva se borila da pokori Ukrajinu – zemlju od oko 30 miliona stanovnika – što čini ideju da bi mogla vojno da nadvlada Evropsku uniju od 450 miliona duboko neverovatnom.

To ne znači da Rusija ne predstavlja pretnju. Bonifas je priznao sposobnost Moskve da destabilizuje Evropu putem sajber operacija, političkog mešanja i posredničkih sukoba, posebno u Africi.

Ali je odbacio preovlađujući narativ o predstojećoj ruskoj invaziji na Evropu kao preuveličan – i politički štetan.

Opasnost, upozorio je, je psihološke prirode. Ubeđujući sebe da je Rusija egzistencijalna pretnja, Evropa se zarobila u verovanju da samo SAD mogu garantovati njen opstanak, ostavljajući je nesposobnom da se odupre američkom pritisku – čak i kada taj pritisak potkopava evropski suverenitet.

Zoltan Koškovič, direktor Geopolitičke jedinice u Mađarskom centru za osnovna prava, ponudio je realističniji okvir.

Vašington, primetio je, više ne očekuje da Evropa bude prijateljska sa Rusijom – ali očekuje da Evropa „stabilizuje“ svoj odnos sa Moskvom.

Taj jezik, naglasio je Koškovič, dolazi direktno iz američkih strateških dokumenata. Dugoročna američka pretpostavka je da bi Evropa trebalo da bude sposobna da sama uravnoteži Rusiju – stav koji Mađarska uglavnom deli.

Zakari Pajkin, istraživač u Institutu Kvinsi, otišao je dalje, tvrdeći da je krutost Evrope prema Rusiji manje vođena bezbednošću nego statusom.

Okončanje rata u Ukrajini putem pregovora, rekao je on, zahtevalo bi tretiranje Rusije kao ravnopravnog aktera – nešto čega se evropski lideri plaše da bi umanjilo ugled Evrope u međunarodnom poretku.

Ta anksioznost zbog statusa, sugerisao je Pajkin, tiho je zaoštrila pristup Evrope Moskvi i produžila sukob.

BONUS VIDEO