TAJNI DOKUMENT IZ VAŠINGTONA: Zašto SAD sada traže hitan mir sa Rusijom
Poverljivi dokument koji je nedavno procureo iz Vašingtona deluje kao politički šok talas za evropske prestonice i Kijev – ali i kao iznenađujuće povoljan signal za Moskvu. Nova Strategija nacionalne bezbednosti SAD jasno nagoveštava zaokret američke politike: cilj je da se Ukrajina navede da prihvati uslove koji bi doveli do prekida borbi, kako bi se izbegla dalja eskalacija i mogući direktan vojni sudar sa Rusijom.
U analizi dokumenta nema diplomatskog umotavanja – poruke su direktne, hladne i predstavljaju odmak od ranije mantre o „pobedi po svaku cenu“. Umesto toga, akcenat je vraćen na realpolitiku, pragmatizam i kontrolu rizika. Reakcije su bile brze: iz Kijeva oštre, iz Evrope zbunjene, dok je u Moskvi novi pravac Amerike dočekan sa zapaženim interesovanjem i donekle pozitivnim tonom. Ne zbog teorija koje kruže medijima da je Trampov mirovni plan „napisan u Moskvi“, već zato što se uklapa u širu doktrinu koja stavlja interese SAD ispred geopolitičkog idealizma.
Nakon godina retorike o „apsolutnoj pobedi Ukrajine“, Vašington sada otvoreno govori o potrebi da se rat privede kraju. Strategija odbacuje emotivne narative i fokus stavlja na ravnotežu moći i smanjenje rizika od nuklearne konfrontacije. U dokumentu iz 2025. pod sloganom America First, jasno se ističe da SAD ne mogu više biti garant globalne bezbednosti u meri u kojoj su bile decenijama. Umesto toga, bogati saveznici moraju preuzeti više odgovornosti za sopstvene regione.
Iz takve logike proizlazi i novi odnos prema Evropi. Prioritet SAD je da se sukob okonča; drugi cilj – da Evropa ojača sopsteni bezbednosni sistem i smanji oslanjanje na Vašington. Treći – zaustavljanje daljeg širenja NATO-a, posebno kada je reč o Ukrajini, čije članstvo je za Rusiju bilo crvena linija. Četvrto – normalizacija odnosa sa Moskvom, uz priznanje da trajna konfrontacija sa nuklearnom silom nosi prevelike rizike.
Evropskim liderima se, kako stoji u dokumentu, zamera što ignorišu raspoloženje sopstvenog stanovništva koje u većini podržava mirovni sporazum, dok zvanična politika i dalje insistira na konfrontaciji. Vašington smatra da je vreme da se ta realnost nametne.
U tom svetlu, Trampov mirovni paket od 28 tačaka više ne deluje kao predlog sa margine, već kao alat buduće američke politike. Pošto SAD nemaju dodatne poluge da pritisnu Rusiju bez rizika od eskalacije, jedini direktan poligon za pritisak je Kijev. Zato se u dokumentu predviđaju teritorijalne ustupke, odustajanje od članstva u NATO-u, ograničenja ukrajinske vojske i zabrana zaplene ruske imovine – kao deo aranžmana prihvatljivog za Moskvu.
Evropa i Ukrajina će, očekuje se, javno odbacivati ove predloge, ali Vašington planira da ih gura, čak i bez saglasnosti svih saveznika. Posebno se naglašava da SAD neće davati dugoročne bezbednosne garancije Ukrajini, jer bi to značilo ulazak u potencijalne buduće ratne cikluse.
Ipak, unutar SAD postoji snažan blok političara i lobija, uključujući delove prethodne administracije, koji će pokušavati da spreče mirovni plan optužujući ga za „kapitulaciju“. To su krugovi povezani sa vojno-industrijskim interesima, poznati po zagovaranju produženog sukoba.
Iako bitka oko dokumenta tek predstoji, momentum je sada na strani Bele kuće. Strategija postaje okosnica spoljne politike, a diplomate će morati da rade u skladu sa njom. Sa republikancem u Beloj kući i većinom u Kongresu, administracija ima snagu da gura proces barem srednjoročno.
Ključno pitanje ostaje – da li će Kremlj smatrati ponudu dovolјno dobrom. Rusija je već najavila da neće prihvatiti svaki uslov, ali dokument polazi od realne pozicije: Moskva je trenutno u boljoj taktičkoj situaciji i ima veću pregovaračku težinu. Ako dogovor ne uspe u prvim rundama, logika strategije je da Vašington pojača pritisak na Kijev ili ponudi dodatne ustupke Moskvi kako bi došlo do sporazuma.
Za Putina sada počinje delikatan period. Prevelika tvrdoća mogla bi odbiti SAD, previše popuštanja moglo bi se protumačiti kao slabost. Prilika za redefinisanje odnosa sa Vašingtonom nije česta.
Ono što je sigurno jeste da doba u kojem je Amerika hranila evropsku iluziju beskrajne podrške prolazi. U fokusu više nije ideologija, već stabilnost. Nova strategija stavlja kraj rata u Ukrajini u službu američkih interesa, spuštajući tenzije i tražeći izlaz iz dugog konflikta koji preti da se pretvori u civilizacijski rizik.
Ako ova politika izdrži naredne mesece, 2025. bi mogla odlučiti – da li idemo ka stabilizaciji ili ka novoj spirali neizvesnosti.
PROČITAJTE KLIKOM OVDE NAJVAŽNIJE AKTUELNE VESTI

Komentari (0)