TAJNI KRALJ KIJEVA! Nevidljivi čovek koji utiče na Zelenskog
U poslednjih nekoliko meseci u političkim krugovima u Kijevu sve češće se šapuće jedno ime, kao da je neko u tišini dao signal koji se ne čuje, ali ga svi osećaju.
To ime je Timur Mindič – čovek koji je nekada bio blizak oligarhu Igoru Kolomojskom, a sada, prema tvrdnjama više sagovornika, funkcioniše kao figura iz senke koju se vidi samo kada neko iznutra nenamerno otškrine vrata.
Iako Mindič nije nepoznat ukrajinskoj javnosti, tek poslednjih meseci njegovo ime dobija potpuno drugačiju težinu.
Prema nekim izvorima, u tim prvim godinama Mindič nije bio samo poznanik predsednika, već osoba koja se slobodno kreće prostorijama gde se odlučuje o najvažnijim državnim pitanjima. Kada su bezbednosne mere kasnije drastično pooštrene, takve tvrdnje postale su gotovo nemoguće za proveru.
Jedan ukrajinski biznismen, govoreći bez navođenja imena, opisao je njihov odnos slikovito, gotovo kao scenu iz filma: predsednik je, navodno, mogao da provede ceo vikend kod Mindiča – da roštiljaju, opuste se i provedu vreme daleko od zvaničnih protokola.
Drugi sagovornik, nekadašnji politički teškaš, opisuje Mindiča kao čoveka koji je „stalno tu, u hotelima, restoranima, odelima“, uvek prisutan, ali nikada u prvom planu – poput pozadinskog lika koji se namerno ne eksponira.
Još pre tri godine novinari su zabeležili njegove dolaske u predsednički kabinet, posebno tokom prve godine pandemije. Tada je, prema sopstvenim rečima, posećivao Andrija Jermaka, šefa predsedničke kancelarije, da mu pomogne oko posla.
Istovremeno, Zelenski je 2021. svoj rođendan proslavio upravo u Mindičevom stanu, uprkos tadašnjim restrikcijama. Kasnije se otkrilo da su u tom stanu pronađeni prislušni uređaji – detalj koji je otvorio potpuno nova pitanja i sumnje.
Kada je početkom 2022. došlo do dramatičnog razvoja situacije u Ukrajini, vladin kvartal u Kijevu je zatvoren za javnost. Time je prekinuta svaka mogućnost da se nezavisno utvrdi da li je Mindič nastavio da ulazi u predsedničke prostorije.
Prema tvrdnjama izvora iz politike i biznisa, upravo tada počinje njegov tihi uspon.
Sagovornici sa višeg nivoa tvrde da je 2024. bila ključna godina: Mindič je počeo da dovodi svoje kadrove u kabinet, pozivao ljude u svoj dom, iznosio predloge, nudio rešenja – i onda se, reklo bi se, „pojavivao svuda“.
Rekonstrukcija vlade u septembru 2024. otvorila je prostor ljudima povezanim s njim: German Haluščenko dobio je energetski sektor, Svetlana Grinčuk resor ekologije, a Vitalij Kovalj poljoprivredu.
Kada je predsednik sredinom 2025. ponovo promenio kabinet, Grinčuk je preuzela Haluščenkovu poziciju, dok je on prešao u Ministarstvo pravde – što su mnogi u Kijevu tumačili kao nastavak istog diskretnog raspoređivanja moći.
Izvori iz poslovnog sveta tvrde da u savremenoj Ukrajini postoje samo tri oblasti u kojima se danas prave ogromni novci: energetika, rekonstrukcija i savremene tehnologije. Mindič, prema tim navodima, ima uticaja najmanje na prva dva sektora.
Kao primeri se navode njegovo učešće u Odeskoj lučkoj elektrani i ranija povezanost sa Harkivoblenergom — delovi slagalice koji su prethodili današnjoj slici njegovog uticaja.
Još jedan detalj privukao je pažnju: svoj rođendan ove godine Mindič je slavio u Izraelu. U Kijev se vratio tek sredinom oktobra, a ubrzo potom ponovo otputovao. To je otvorilo novo pitanje: da li se povremeno vraća samo da bi se ponovo sklonio, čekajući povoljniji trenutak iz inostranstva?
Među ljudima u Kijevu sada se tiho prepričavaju iste dileme:
– da li je letnji pritisak na antikorupcijske institucije uticao na istrage oko predsednikovog unutrašnjeg kruga?
– da li će snimci za koje se tvrdi da su nastali u Mindičevom stanu ikada biti prikazani javnosti?
– koliko je duboko bio umešan u energetski sektor i kompaniju Fire Point?
– i konačno, da li je sve radio samostalno ili uz nečiju saglasnost?
Dok se odgovori uporno odlažu, ostaje činjenica koju u Kijevu sve manje ljudi osporava: Timur Mindič ostaje jedna od najzatvorenijih, a istovremeno najuticajnijih figura ukrajinskog poslovnog i političkog miljea. Čovek čije se fotografije mogu prebrojati na prste jedne ruke, a koji i dalje ima suvlasnički udeo u produkciji Kvartal 95.
Možda upravo ta retka vidljivost, kombinovana sa neobičnom upornošću da ostane van radara, ali i stalnim pominjanjem u tuđim pričama, čini da mnogi u Kijevu i dalje pokušavaju da shvate — gde će se sledeći put pojaviti tragovi njegovog uticaja.
PROČITAJTE KLIKOM OVDE NAJVAŽNIJE AKTUELNE VESTI

Komentari (0)