Kamp u Jerevanu
screenshoot/Twitter
Kamp u Jerevanu, Foto: screenshoot/Twitter

Centar finansiraju Sjedinjene Američke Države u skladu sa zakonom "O pružanju otpora američkim protivnicima putem sankcija". Zakon predviđa finansiranje "odupiranja ruskom uticaju“ sa 250 hiljada dolara za 2018. i 2019. godinu. Pretpostavljeni „ruski uticaj“, prema mišljenju političara sa Kapitola, širi se na zemlje Severnoatlantske alijanse i njenih potencijalnih članova — Gruziju, Moldaviju, Kosovo, Srbiju, Ukrajinu.

PROČITAJ JOŠ:

Nije slučajno Jermenija izabrana za mesto održavanja seminara. Tamo je već svrgnut sa vlasti premijer Serž Sargsjan, što dokazuje da majstori za protestni marketing vrlo vešto koriste sredstva i privlače aktivnu publiku prema svim pravilima mrežnog marketinga.

Moderno, savremeno, jeftino

Na forumu je učestvovalo 150 gostiju, a lokalni govornici su poštovani kao heroji. Momci i devojke iz drugih zemalja bivšeg Sovjetskog Saveza, zaraženi njihovom energijom, bili su uvereni da će i oni uspeti.

- Borba protiv vlasti mora biti moderna - kaže vođa peterburškog pokreta "Vreme" Nikolaj Artjomenko, objašnjavajući zašto je fokus na mladoj publici, lakoći, stilu i visokoj tehnologiji.

Među njegovim "dostignućima" su transparenti na Isakijevskom saboru u Peterburgu protiv predaje muzeja na korišćenje Ruskoj pravoslavnoj crkvi, žute patke na naduvavanje u borbi protiv korupcije, nalepnice "Tiranin" sa fotografijom Vladimira Putina u stilu poznatog Obaminog predizbornog plakata.

Nikolaj podučava mlade ljude kako da naprave slične protestne mehanizme „nou-hau“, koje bi trebalo da zamene zastarele demonstracije sa plakatima.

PREPORUČUJEMO:

Potrebno je uključiti maštu, jer na tržištu aktivizma sada postoji problem. „Mitingovanje je postalo skupo“, žali se govornik. Ali Ženja iz Sibira zna kako da uštedi novac. Nedavno je napunio 18 godina, a je već postao zvezda lokalnog aktivizma — fotoreportaže o njegovim pojedinačnim protestima više puta su krasile gradske novine. Svaki Ženjin protest je pozorište jednog glumca sa upečatljivim rekvizitima. Svaki put bira temu predstave, uzimajući u obzir čvrstu logiku Zakona za prekršaje: „važno je uvek potpadati pod različite članove Zakona kako ne bi udvostručili kaznu“.

I Saša iz Sankt Peterburga, kao student prava zna kako da protestuje, a da prođe sa minimalnom kaznom.

Korupcija, a ne glasno žvakanje

To je takođe važan aspekt popularizacije protesta: ne treba ga doživljavati kao podvig i povezivati sa teškim žrtvama. Zalepiti plakat u ulazu, postaviti mem, u krajnjem slučaju otići na neodobrenu akciju, napraviti selfi u marici i platiti kaznu… U svetu društvenih mreža svako može biti novinar, stručnjak, kritičar, televizijski voditelj, što znači da može biti i revolucionar.

„Lako je dobiti grant — možete mesec dana raditi u Češkoj na ’Radio Slobodi‘, ili u nekom političkom centru“, podelio je svoje iskustvo Mikael Zoljan sa Polinom iz Omska. Mikael je frontmen „plišane revolucije“, kako ga predstavljaju organizatori. Ispostavilo se da je i stručnjak Praškog civilnog centra.

Najaktivnija grupa na seminaru „Kamp kamp“ je iz Kirgistana. Reč je o grupi mladih novinara-aktivista na čelu sa osnivačem opozicionog lista „KlOOP.kg“ Bekturom Iskenderom.

Bektur ne skriva da njegov list finansira upravo Praški centar.

„Mi imamo ravnopravan odnos, ne ponašaju se kao šefovi, a to mi odgovara“, kaže on. Očigledno mu se dopada da pravi medije u Kirgistanu novcem iz SAD.

„Kako se boriti protiv onoga što te razdražuje, koristeći ono što ti se sviđa“, naziv je Bekturovog master-klasa, koji je posetila ekipa RT-a.

U početku sve podseća na seansa za žene sa interneta, gde je potrebno na listu papira napisati sve svoje komplekse. Samo što mi ne pišemo „ne mogu da smršam/nađem muža“ nego navodimo „komplekse“ svoje zemlje: „Korupcija/totalitarizam/Putin/lažne vesti/decu ne smatraju ljudima“. Studentkinja Maša iz Odese dugo ne može da odgovori na pitanje: „Šta te nervira?“. Ispostavilo se da je odgovor pogrešan — umesto „korupcije“, razdražuje je „glasno žvakanje“.

Sledi zadatak: treba smisliti rešenje ovog problema pomoću onoga što ti se sviđa. U roku od 15 minuta timovi Sibirca Ženje i Borisa iz Dušanbea smišljaju kako da sruše vlast „ležeći na drveću“. Zvuči smešno, a ipak, objašnjavajući svoju ideju, momci se ne ustručavaju da kažu da su spremni da se u borbi koriste manipulacijom i prevarom.

„Pustićemo vest da se vlast sprema da poseče drveće“, iznose aktivisti svoje ideje uz odobravanje publike.

„Naravno, nije lepo, ali ako ljude uplašimo da će nečega biti lišeni, oni će početi da postavljaju pitanja vladi.“

DAEŠ — odličan primer

Umetnica Daša Sozanovič nas uči kako da koristimo moderne slike u toj borbi.

„Vizuelizacija radi i za dobro i za zlo“, kaže Daša.

„Neverovatna kampanja DAEŠ-a“, prema mišljenju Daše, primer je toga „kako vizuelizacija radi za sile zla“.

Dašin umetnički talenat služi da kazahstanski televizijski gledaoci shvate da je pogrešno trošiti državni novac na medije. Niko ne spominje da se njen rad, kao i troškovi prevoza, smeštaja i hrane za učesnike, finansira iz državnog budžeta SAD.

Mladim aktivistima objašnjavaju da, pošto se ne mogu takmičiti sa postojećim medijima, treba da obrate pažnju na društvene mreže: „Odnoklasniki“, „VKontakte“, „Fejsbuk“. Glavni zadatak je da naprave odjek, da „nateraju“ korisnike da „repostuju“ objavu, kao i da isprovociraju diskusiju u komentarima.

„Za nas je to kao paralelna realnost“, kaže devojka iz Kazahstana.

U opštem horu onih koji „maštaju da ponove“ demonstrantsko iskustvo uspešnijih kolega čuju se glasovi Belorusa i Rusa. Vanja iz Perma oduševljeno priča da je došao zbog „izvoza revolucije“. Cela četiri dana će predstavnici evropske demokratske misli, „drugovi“ i partneri organizacije iz Praga, podučavati kako organizovati izvoz jerevanskog uspeha. Ali opšte protestno raspoloženje narušava glavni organizator, Marija Sereda. Ona ih moli da misle i o bezbednosti i da ne žure da objave na Tviteru slogan o „izvozu“: „Ili će nam doći ljudi sa ruskim kamerama“.

U okviru foruma održano je nekoliko treninga u cilju promovisanja protestnih osećanja kod mase. Tako, na primeru junaka iz bajke tim mladih opozicionara uči da gradi odnos s vlašću (u njenoj ulozi je sivi vuk). O tome „kako svrgnuti beloruskog vuka“ pokrovitelj centra kaže da će tu pomoći samo jedna opcija — godinama skupljati ogorčenje sitnih životinja.

„Vi nagomilavate negodovanje životinja, dok stvar ne dođe do impičmenta“, kaže Sereda veselo.

„Ovaj primer je odličan u slučaju Belorusije, a u Ukrajini je ovaj scenario uspeo“.

Voditeljka panela priča o raznim strategijama borbe protiv vlasti i imenuje nekoliko organizacija koje su uspele na tom polju — međunarodnu neprofitnu organizaciju „Internacionalna krizna grupa“, čiji je izvršni direktor Džordž Sors, kao i „Amnesti internešenel“.

„Oni rade tiho i iza scene. Delikatno rešavaju probleme sa lokalnim vlastima“, kaže Sereda.

Mlade aktiviste uče da pravilno biraju svoju publiku — ljude koji su najpodložniji propagandi liberalnih vrednosti. One koji „ne spadaju u grupe za zaštitu ljudskih prava“ i ne idu na mitinge, nazivaju beskorisnom publikom. Podrazumeva se da ako neko odobrava ili je neutralan po pitanju Krima, onda nema smisla raditi sa njim, kaže predavač.

Predlaže se da se vrbuju stanovnici velikih gradova starosti od 20 do 40 godina sa višim obrazovanjem i prosečnom zaradom.

„Ocenite ko je ispred vas: čovek sa novcem, ugledom, uticajem ili prosto čovek ljut do te mere da može nešto da učini“, govori predavač.

Atmosfera seminara „Kamp kamp“ podseća na pionirski kamp: dnevna predavanja na kojima nikome nije dosadno, u večernjim satima okupljanja oko „logorske vatre“ uz jela nacionalne kuhinje. Najbogatiji sto imaju „iskusni revolucionari“ — Kazahstanci i Kirgstanci. Mnogi učesnici foruma već su se upoznali sa predavanjima Praške škole Nemcova koja je ranije održavana. Dobro poznaju jedni druge i „predavače“. Stari drugovi prepoznaju mnoge od svojih štićenika koje su sretali na sličnim skupovima. Tako Nik iz SAD radosno pozdravlja novinarku iz Kazahstana. Nik se predstavlja kao saradnik OEBS-a i priseća se svog dugogodišnjeg iskustva tokom rada u Centralnoj Aziji.

Tagovi