dečak
printscreen

Kad je Toni Mutabaci imao 11 godina, par, koji ga je usvojio sedam godina ranije, ostavio ga je u bolnici i više nikada nije došao po njega. Piter Mutabaci iz Šarlota, u Severnoj Karolini, preuzeo je brigu o dečaku, da bi ga u novembru prošle godine i formalno usvojio.

- On je najbolje, najpametnije dete od sve koju sam imao - rekao je u emisiji "Dobro jutro, Ameriko" čovek velikog srca, koji je bio hranitelj dvanaestoro dece.

- Od prvog dana me je zvao “tata”. To je iskreno mislio i obožava me. Voli da me pokazuje u školi i tada sav ponosan kaže: “Hej, ovo je moj tata!”.

Toni je imao samo dve godine kad je prvi put smešten u hraniteljsku porodicu, a o njegovim biološkim roditeljima nema podataka. Sa četiri godine ga je usvojio par iz Oklahome, a sedam godina kasnije su se predomislili.

Dečakov život se zauvek promenio kad je Džesika Vord, socijalna radnica iz Mreže hraniteljskih porodica “Ejndžels” u Edmondu (Oklahoma) u januaru 2018. pozvala Pitera i pitala da li Toni može da ostane kod njega tokom vikenda.

Dečak je stigao u tri ujutro, a kad ga je Piter odveo u njegovu sobu, ugledao je igračku na podu i ljubazno u pitao da li sme da se poigra.

- Bilo mi je milo što je pitao, a obratio mi se sa “gospodine” - priča Piter.

Međutim, od početka je želeo da ga zove “tata”, dok su ga druga deca, koja su bila kod njega, tako zvala samo pred školskim drugovima.

Piter je od socijalne radnice saznao da mu traži mesto u kući gde bi živeo s još nekoliko dece, jer su se roditelji, koji su ga usvojili, “odrekli roditeljskih prava”.

Rasplakao se kad je čuo da su ljudi koji su podigli Tonija jednostavno ostavili dečaka u bolnici.

- Pitao sam se kako neko može da uradi tako nešto - rekao je Piter u emisiji “Dobro jutro, Ameriko”.

- Tada sam već znao da ću ga usvojiti. Imao sam prostor, novac, nije bilo razloga da ode. Zbog onoga što je neko nekada uradio za mene, hteo sam isto da učinim za nekog drugog.

Piter, koji je rođen u Ugandi, bio je u sličnoj situaciji u Tonijevim godinama. Kao desetogodišnjak je pobegao od kuće, gde su ga zlostavljali, i uspeo je da završi školu i izraste u dobru osobu zahvaljujući čoveku, koji mu je bio kao pravi otac.

Na kraju je otišao u Sjedinjene Države, gde se zaposlio u globalnoj hrišćanskoj organizaciji “World Vision United States”, koja pomaže deci u nevolji.

Mada je mislio da će se oženiti i imati decu s trideset godina, sa 35. je shvatio da je bolje da nešto uradi, umesto da čeka.

Tako je postao hranitelj i do sada je odhranio dvanaestoro dece, uključujući i Tonija. Kaže da se odnos između Tonija i njega nije promenio otkako ga je usvojio u novembru prošle godine, osim što sada nose isto prezime.

- Toni voli da gleda filmove, ali i da čita. Otakako je sa mnom, pročitao je 450 knjiga - kaže ponosni otac, koji i ubuduće neće napustiti ulogu hranitelja.