snajperista
Printskrin
snajperista

Printskrin

snajperista, Foto: Printskrin

Na današnji dan pre 80 godina započeo je Zimski rat između Finske i SSSR-a koji je trajao tri i po meseca. Čovek koga su se Sovjeti najviše bojali bio je Simo Hejhe (Simo Häyhä), snajperista koga su prozvali 'Bela smrt'.

Samo tri meseca nakon što je Nemačka napala Poljsku, Staljin je napao Finsku. Mislio je, da će se zbog nadmoći u tehnici i ljudstvu, sve vrlo brzo završiti i da će Finsku vratiti po okrilje Rusije ali se prevario.

Finska je, naime, od početka 19. veka bila autonomno Veliko vojvodstvo u sastavu Ruskog carstva. Izbijanjem Prvog svetskog rata i raspadom carske Rusije situacija se promenila. Finska je iskoristila trenutnu situaciju i u decembru 1917. proglasila je nezavisnost. Nova boljševička ruska vlada bila je još slaba, pretio joj je građanski rat, pa je priznala finsku nezavisnost. Staljin je odlučio da je vratiti nazad u svoje boljševičko carstvo ne sumnjajući u uspeh.

Sovjetske snage su bile tri do četiri puta brojnije u ljudstvu, 200-tinjak puta brojnije u tenkovima i tridesetak puta brojnije u vazduhoplovima. Ali Finci su, bez ikakve pomoći drugih zemalja, uspeli uspešno da se odupiru ruskoj invaziji znatno duže nego što su to Rusi očekivali. Zbog pokrenutog rata, SSSR je u decembru 1939. godine izbačen iz Lige naroda.

Jedan od razloga Staljinovog neuspeha je sigurno i to što je 1937. godine Crvena armija pretrpela veliku čistku što ju je bitno oslabilo te značajno smanjilo vojni moral i sposobnost pre samog rata. Više od 50 posto vojnih oficira je pogubljeno, uključujući tu većinu s najvišim vojnim činovima, nakon čega je Crvena armija ostala s neobrazovanim i neiskusnim visokim oficirskim kadrom.

Finci su odolevali sve do marta 1940. godine kada je sklopljen Moskovski mirovni sporazum. Finci su ipak deo teritorija, tačnije 11 posto, morali da prepuste Rusima. Osim toga prepustili su im i 30 posto svojih industrijskih kapaciteta. U Crvenoj armiji je poginulo i nestalo bez traga 80 hiljada ljudi, a skoro 200 hiljada je ranjeno. Za 105 dana rata na strani Finske je poginulo 26 hiljada ljudi, a ranjeno je oko 40 hiljada.

"JEDAN TAKAV UREĐAJ NOSIĆEMO U SVOM DŽEPU" Nikola Tesla predvideo je mobilne telefone i internet, a jedan detalj ostavio je svet u čudu!

Ipak, sovjetski gubici u ovom ratu bili su neverovatno veliki zbog čega je opao i međunarodni vojni ugled Sovjetskog saveza. Kolike je strašne gubitke Crvena armija pretrpela najbolje je opisao jedan ruski general rečima: "Zauzeli smo zemlje samo toliko da možemo tek zakopati svoje poginule".

DRŽAO SNEG U USTIMA KAKO GA PARA OD DAHA NE BI ODALA

Tokom Zimskog rata finski borac koji se najviše istakao u borbama protiv Crvene armije bio je Simo Hejhe koga su Rusi prozvali "Bela Smrt". Bio je nezaustavljiv, poznat po savršenoj preciznosti i spretnosti u ubijanju.

Hejhe je u manje od 100 dana ubio 505 vojnika Sovjeta. Ta brojka je potvrđena, ali ukoliko se računaju i nepotvrđene smrti, broj poginulih pod hitcima ovog Finca penje se i do 542.

Pre nego je postao vojnik bio je seljak i strastveni lovac, a živeo je u kući punoj lovačkih trofeja. Taktika koju je koristio u lovu primenio je i u ratu. Ispred sebe bi uvek utabao sneg kako se ne bi raspršio prilikom pucanja i pritom odao njegov položaj. Skrivajući se po šumama po ceo dan, odeven u potpuno belo kamuflažno odelo na temperaturama između -20°C i -40°C i s vrlo malo dnevnog svetla vrebao je neprijateljske vojnike. Hladnoća mu nije smetala, a tokom borbe u ustima bi držao sneg kako ga para od daha ne bi odala. Ništa mu nije bilo teško jer je od detinjstva bio navikao na težak rad, odricanje i strpljivost. Kao dete radio je na farmi u selu blizu finsko-ruske granice. Živeći s prirodom u finskoj divljini postao je tvrd, ali i strpljiv čovjek.

UBIJANjE NEPRIJATELJA TRETIRAO KAO I LOV

Neslužbeni izvori tvrde da je 34- godišnji Hejhe ubio preko 800 neprijateljskih vojnika jer osim što je bio spretan sa snajperom odlično se služio i sa automatom Suomi KP/-31. Hejhe je čovjek koji je najbrže u istoriji finske vojske napredovao od čina vodnika do čina poručnika. Simo, koji je toliko vremena proveo na prvoj liniji, kazao je da nikad nije bio uplašen. On je ubijanje neprijatelja tretirao kao i lov i samo je razmišljao o novim načinima i taktikama kako da ostane uvek dobro sakriven, kako zavarati neprijatelja, kako ih likvidirati što više. O strahu nije razmišljao...

Njegovi saborci oslanjali su se dosta i na njegovu memoriju kod pamćenja terena jer on je još kao lovac znao kako da čita i koristiti teren. Simo je bio majstor u korišćenju terena kao bojnog polja u svoju korist. Takođe, vštinu koju je naučio kao lovac bila je i sposobnost procenjivanja udaljenosti. Njegova procena je u većini slučajeva bila gotovo savršena. Takođe je znao savršeno da proceni delovanje vetra i kiše na pucanje i uslove u šumi. Jednostavno, Simo je razumeo i shvatao sve što se događa oko njega. Mnogo češće i brže nego ostali vojnici je čistio svoje oružje. Tokom noći se temeljno pripremao, a njegovo ponašanje su znali da nazivaju i opsesivnim jer je bio potpuno predan poslu.

BIO JE TEŠKO RANjEN, ALI JE ČUDOM PREŽIVEO

Hladnokrvnog Finca neprijatelj je nekoliko puta pokušavao da ubije. Bezuspešno. Najpre su pokušavali snajperima, kasnije su šume u kojima se skrivao izložene masovnom artiljerijskom bombardiranju. Šrapneli su pocepali njegov kaput, ali je Hejhe prošao bez većih povreda. Simo je, činilo se, bilo neuništiv. Ipak, uspeli su da ga rane. Tokom zasede pogođen je metkom u vilicu. Mislili su da su ga ubili. Videli su kako nepomično leži i kako mu je glava puna krvi.

Ostavili su ga da leži u snegu. Njegovi saborci su ga pronašli i ostali šokirani kad su videli da mu je pola obraza otkinuo metak te da mu visi cela leva strana glave. Ali, bio je živ. Nakon šest dana se osvestio i to baš 13. marta na dan potpisivanja primirja između Rusije i Finske.

PITAJTE BAKE I DEKE Veliki i bitan povod! Juče je bio "CRNI PETAK" a da li znate koji se praznik slavio 60 godina?

Područje koje je branio Hejhe s drugim vojnicima, Sovjeti nikada nisu osvojili. Nakon završetka Zimskog rata trebalo mu je nekoliko godina da se potpuno oporavi. Nakon toga se posvetio svojoj strasti - lovu na jelene i uzgoju pasa. Nakon rata je postao poznati uzgajač pasa koji je često lovio i sa finskim predsednikom.

U Finskoj je do kraja života ostao slavna ličnost, ali on je uvek čuvao svoju privatnost. Prošao je čak 26 operacija vilice, a njegov govor nikad nije bio u potpunosti obnovljen. Kad su ga 1998. godine pitali čemu duguje svoj uspeh kao snajperista jednostavno je odgovorio: "Vežbi!". A na pitanje žali li za ljudima koje je ubio kazao je: "Radio sam ono što su mi rekli, najbolje što sam znao." Umro je 1. aprila 2002. godine. Imao je 96 godina.