Kurdi
Printscreen/Youtube
Kurdi

Printscreen/Youtube

Kurdi, Foto: Printscreen/Youtube

Protesti u Iraku postaju sve veći i ugrožavaju stabilnost ionako labavog političkog sistema u nekadašnjoj Mesopotamiji. Nedavni napadi na iranske konzulate u svetim šiitskim gradovima Nadžafu i Karbali pokazuju da se irački Arapi sve više odupiru uticaju svog istočnog komšije. Izjave neospornog verskog autoriteta, velikog ajatolaha Alija al-Sistanija govore da šiitski kler stoji uz narod, bivajući sumnjičav oko svake nove ideje za izgradnju vladajuće koalicije u Bagdadu. Uz sve te promene koje drmaju Irakom, retko se u poslednjih dva meseca čuo glas Kurdistanske autonomne provincije.

Irak

Tanjug/AP

Irak, Foto: Tanjug/AP

Nakon smrti protestanata od ruke snajperista, demonstranti sada zahtevaju ustavnu reviziju i izmene zakona kojima se regulišu izbori za koje veruju da će osigurati u budućnosti reprezentativnu i transparentnu vladu slobodnu od iranskog mešanja. Ozbiljni uticaj Irana i njegovih punomoćnika – Popularnih mobilizacijskih jedinica ili PMU - izvor je ogorčenja koji sada podstiče proteste. Iran je kontinuirano uticao na iračku nacionalnu politiku od 2003. godine, namećući i uticaj na političke lidere poput bivšeg premijera Nurija al-Malikija, koji su pomogli približavanju Iraka vlastima u Teheranu od 2006. do 2014. godine , kada je Mosul pao u ruke terorističke organizacije DAEŠ.

Kurdistanska regija u Iraku, nekad zvana "Drugi Irak", kako bi se istakla kurdska posebnost u zemlji pod američkom okupacijom, uspela je da ostane na marginama protesta koji su započeli početkom oktobra. Dok mladi čine većinu demonstranata koji su odlazili na svoje "Tahrir trgove" na jugu, mladi kurdski muškarci i žene nisu povezani sa haosom koji zahvata ostatak zemlje.

Demonstracije vide kao ustanak šiitske mladeži protiv elitističkog šiitskog establišmenta koji nadgleda birokratiju i koja stvara štetu za siromašne, radničku klasu i mnoštvo nezaposlenih mladih ljudi na jugu. Što se njih samih tiče, odrastanjem u relativnoj stabilnosti autonomne regije koju je 1991. osigurala operacija Sjedinjenih Država nakon Prvog zalivskog rata, mnogi Kurdi se ne identifikuju kao Iračani.

Kurdi dobro znaju kako je biti žrtva neproporcionalnog državnog nasilja. Ali mnogi takođe misle: Zašto bih danas saosećao sa Iračanima u Basri, kada se decenijama nisu zalagali za moja prava? Zašto bih podržao njihove potrebe kad su odbacili rezultate našeg demokratskog referenduma za nezavisnost u 2017. godini?

Međutim, Kurdi nisu nimalo nesavesni u političkim nevoljama koje zaokupljaju Irak. Predsednik Barham Salih, bivši premijer kurdistanske regije, posetio je Erbil početkom novembra kako bi sa kurdskim parlamentarcima razgovarao o ustavnim amandmanima koji su deo reformskog paketa predloženog za smirivanje protesta.

Kurdski političari, međutim, izrazili su rezerve zbog izmena postojećeg ustava. Zaista, neki su bili zabrinuti kako bi se ostale odredbe ustava eventualno mogle preispitati nakon što se otvore za ponovno razmatranje. Novi irački ustav uspostavljen je 2005. godine, definišući Irak kao federalističku državu koja se sastoji od regija i uprava. Priznao je i Kurdistansku regiju, kao i sve zakone koje je KRG doneo od 1992. godine. Iračke vlasti imaju mogućnost stvaranja, pridruživanja ili napuštanja regija. Međutim, od kraja 2015., nisu formirane nove regije, a Kurdistanska regionalna vlada (KRG) ostaje jedina regionalna vlada u Iraku.

 

Ustavna povelja potvrđena 2005. godine priznaje Kurdistansku regiju kao legitimni savezni entitet i to je temelj bilo kakvog kurdskog viđenja sebe u iračkoj državi. Neke iračke stranke bi ipak mogle da podnesu amandman kojim bi se ukinuo federalizam kurdistanske regije. To uključuje Savez Fatah koji je podržao Iran, kojeg vodi Hadi al-Amiri, drugi po veličini stranački blok u parlamentu. Prema tim tumačenjima, vlada ima za cilj da opozove član 140. koji se odnosi na rešavanje sudbine Kirkuka i drugih spornih područja između Bagdada i Erbila. Ostale promene uključivale bi zabranu KRG-u da samostalno upravlja graničnim prelazima i izvozom svoje nafte. Poslednji će biti učvršćen novim zakonom o fosilnom gorivu. U Erbilu je jasno da svaka izmena iračkog Ustava mora sačuvati autoritet kurdistanske regije i njen ustavni pravni status. To se ni na koji način ne sme menjati, poručuju Kurdi.

Kurdi

Printscreen/Youtube

Kurdi, Foto: Printscreen/Youtube

I kako je predsednik Kurdistanske regije, Nečirvan Barzani, rekao:

- Glavni problem nije ustav, već što je ovaj ustav zanemaren.

Konkretno, kurdske stranke su tokom godina neprestano prigovarale Bagdadu neuspeh da sprovede član 140. ustava, koji određuje politički proces za legalnu budućnost Kirkuka. Sada je ponovo otvaranje ustava za raspravu vratilo zabrinutost zbog toga šta to može značiti za kurdske tvrdnje prema Kirkuku.

Nadžmaldin Karim, bivši guverner Kirkuka, upozorio je:

- Postoje pretnje Kirkuku i Kurdistanu, a glavna pretnja biće poricanje kurdistanskog identiteta spornih područja.

Bagdad

AP/Hadi Mizban

Bagdad, Foto: AP/Hadi Mizban

Zapravo, nedavni izveštaji opisuju kako se na vladinim zgradama i na bezbednosnim vozilima u spornom gradu Kirkuku lepe plakati ajatolaha Ali al-Sistanija, najvišeg šiitskog verskog autoriteta u Iraku.

 

Pokrajina Kirkuk bila je izložena dugogodišnjem sporu između svojih kurdskih, arapskih, turkmenskih i hrišćanskih stanovnika, te u široj politici posedovanja između kurdistanske regionalne vlade u Erbilu i savezne vlade u Bagdadu.

Vidljivost Sistanijeve persone preko Kirkuka verovatno je delo šiitske političke frakcije koja nastoji da podnese zahtev za verskom i političkom legitimnošću nad podeljenim gradom. 

Uz to, raskid federalizma nije lako pitanje u Iraku. Umesto toga, može biti više poziva za daljnjom primenom federalizma i dovršenjem njegovih institucija, posebno uspostavljanjem Saveznog veća u zemlji. Međutim, član 140. mogao bi biti jedno od pitanja napete rasprave u okviru amandmana, jer bi Turkmenski front, kao i neke arapske strane, želeli da član bude uklonjen iz iračkog Ustava.

Postoje i goruća pitanja protiv nezavisnog izvoza nafte i gasa Kurdistanske regije i nadzora graničnih prelaza, koji bi mogli biti na stolu u postupku izmena i dopuna, jer KRG nije podržao predaju 250.000 barela nafte za Bagdad, u skladu sa ovogodišnjim zakonom o federalnom budžetu.

Ali s te strane možda neće moći da opozovu član, jer prema članu 142 ustava, ako dve trećine od tri iračke provincije glasaju za odbacivanje amandmana, svi bi amandmani bili nevaljani. Dakle, ovo je veliko jamstvo za regiju Kurdistana.

Ako se predlože izmene ustava na način koji bi državu više centralizovao, Kurdi će se brinuti o opsegu svoje teško osvojene savezne autonomije ili naftnih prava ili o njihovom udelu u državnom budžetu. S obzirom na kurdske ustavne ovlasti veta, teško je proceniti scenario u kojem će član 140 biti službeno uklonjen iz ustava.

Član se dotiče jednog od dva temeljna pitanja odnosa Kurda sa modernom iračkom državom. Odluka iračke vlade da nastavi nacionalni dijalog za preispitivanje vladajućeg sistema i ustava riskira da bude tek nešto više od simboličkog gesta, ukoliko se ne dogode istinska poboljšanja načina upravljanja Irakom.

Jer, u stvari, trenutna kriza je jedno loše upravljanje, a ne ustavno stanje. Zaista, otvaranje rasprave o nacionalnom dokumentu koji je pažljivo ratifikovan pre više od decenije, na kraju može dovesti do veće centralizacije i manje regionalne zastupljenosti i dovesti zemlju u veće nerede.