Boris Jeljcin
printscren youtube
Boris Jeljcin

printscren youtube

Boris Jeljcin, Foto: printscren youtube

* Boris Jeljcin pre 20 godina podneo ostavku

* Najpre smenio predsednika vlade

* Izbor naslednika šokirao celu Rusiju

Njegov izbor je tada mnoge začudio: naslednik je imao 46 godina, nije bio poznat široj javnosti u zemlji, a još manje u inostranstvu.

 "Danas sam doneo odluku o ostavci Vlade Sergeja Vadimoviča Stepašina. U skladu sa Ustavom, obratio sam se Državnoj dumi sa zahtevom da imenuje Vladimira Vladimiroviča Putina za vršioca dužnosti predsednika Vlade Rusije“, tako počinje obraćanje Borisa Jeljcina u avgustu 1999. godine - pola godine pre čuvene rečenice "Umoran sam, odlazim".

Iako je Jeljcin naglasio da do predsedničkih izbora ima još godinu dana i da će Rusi imati priliku da procene Putina kao čoveka i njegove poslovne kvalitete, on je u stvari ranije predao vlast svom nasledniku.

Putin je u to vreme bio gotovo nepoznat u zemlji, iako je godinu dana pre dolaska u Vladu bio postavljen za direktora FSB-a, a u martu 1999. godine je istovremeno imenovan na mesto sekretara Saveta bezbednosti.

Boris Jeljcin

printscren youtube

Boris Jeljcin, Foto: printscren youtube

 

U to vreme, vršioci dužnosti premijera stalno su se menjali, a istovremeno su se odvijali i drugi događaji - u maju 1999. godine Državna duma je bezuspešno pokušala da pokrene pitanje razrešenja Jeljcina sa dužnosti, a u leto iste godine eskalirala je situacija na granici Čečenije, Dagestana i Stavropoljskog kraja.

Kako se kasnije prisećao Vladimir Putin, on je odbio Jeljcinov predlog.

"On (Jeljcin) se veoma iznenadio. On je bio čovek koji je sve brzo shvatao. Pitao me je: 'A zašto?'. A ja mu kažem: 'Gospodine Jeljcin, nisam spreman'. A bio sam odrastao čovek i već sam dugo radio u različitim državnim strukturama“, ispričao je Putin.

Tokom razgovora sa Putinom, Jeljcin nije izgovarao reč "naslednik", već je govorio o 'premijeru sa perspektivom'. Kasnije je Jeljcin u jednom televizijskom programu govorio o Putinu kao o mogućem budućem predsedniku.

"Rekao je to naglas celoj zemlji. I kada su me nakon toga odmah bombardovali pitanjima, ja sam odgovorio: ’Ako je predsednik rekao, onda ću tako i učiniti‘. Možda to nije zvučalo baš samouvereno, ali drugačije nisam mogao da odgovorim“, objasnio je Putin.

 

Od autsajdera do kandidata broj jedan

Prema rečima Sergeja Bespalova sa Instituta društvenih nauka Ruske akademije narodne privrede i državne službe pri predsedniku Rusije, imenovanje Putina za vršioca dužnosti predsednika vlade i saopštenje Jeljcina o nasledniku bila su potpuno neočekivana.

„Putin nije bio novo lice, jer je bio sekretar Saveta bezbednosti i šef Federalne službe za bezbednost. S obzirom da je Jeljcin posebnu pažnju posvećivao održavanju ravnoteže između pravosudnih organa i ministarstava sile, kako ne bi dozvolio da bilo koja od tih struktura postane previše jaka — imenovanje jednog čoveka istovremeno na dve takve dužnosti bilo je iskazivanje najvišeg stepena poverenja u Putina“, rekao je stručnjak.

Bespalov je dodao da je u to vreme budući predsednik države bio praktično nepoznat javnosti i malo ko je verovao da on može da pobedi na predsedničkim izborima u martu 2000. godine.

Međutim, tokom četiri meseca uspeo je da poveća rejting i da pobedi već u prvom krugu.

Prema rečima stručnjaka, takav uspeh je bio moguć usled nekoliko faktora. Rusi su bili umorni od Jeljcina, a u odnosu na njega Putin je izgledao kao potpuna suprotnost. Uspehu je doprineo i rad kompetentnih političkih tehnologa, kao i završetak rata na Severnom Kavkazu.

„Zahvaljujući kombinaciji tih faktora, on je za kratko vreme uspeo da poveća rejting i već do decembra 1999. godine, u vreme Jeljcinove ostavke, Putin je smatran kandidatom broj jedan na predstojećim izborima“, kazao je Bespalov.

 

"Sve to se odvijalo za vreme agresije u Dagestanu, koja je upravo počela. Ja sam se razmišljajući nekako odlučio da će se moja karijera najverovatnije na tome i završiti, ali da će moja misija, istorijska misija, zvuči pretenciozno, ali je istina, biti da rešim situaciju na Severnom Kavkazu. Tada uopšte nije bilo jasno kako će se sve to završiti, ali je meni, i verovatno ne samo meni, bilo jasno da će na Severnom Kavkazu 'ovaj momak slomiti vrat'. Tako sam se odnosio prema tome. Rekao sam sebi: 'Pa dobro, imam neko vreme, dva, tri, četiri meseca, da razbucam te bandite. A onda nek me smenjuju‘“, rekao je Putin.

Događaje na Severnom Kavkazu doživljavao je kao nastavak raspada SSSR-a. Situaciju je ovako ocenjivao - ako se to odmah ne zaustavi, Rusija kao država neće postojati u sadašnjem obliku. Trebalo je sprečiti raspad zemlje.

 

Pritom, činjenica da ga je Jeljcin javno nazvao naslednikom nije mu pružala nikakve garancije da će dobiti podršku. Mnogi su u to vreme smatrali upravo suprotno - da Jeljcin novajliji čini medveđu uslugu.

"Ako je Jeljcin proglasio nekoga za naslednika, on je stavio tačku na njegovu političku budućnost. Tako je bilo mnogo puta“, tvrdio je tada predsednik Državne dume Genadij Seleznjov.

Međutim, stvari su se drugačije odvijale. Nakon što je Jeljcin 31. decembra dobrovoljno podneo ostavku, Putin je imenovan za vršioca dužnosti predsednika. Istog dana dobio je sve prerogative predsedničke vlasti, uključujući i „nuklearni kofer“.

 Odmah nakon Jeljcinove ostavke, Putin je napisao novogodišnje obraćanje stanovnicima Rusije i potpisao ukaz kojim je svom prethodniku garantovao zaštitu od krivičnog gonjenja, kao i značajne materijalne povlastice za njega i njegovu porodicu.

PROČITAJTE JOŠ:

 

Putin je 26. marta 2000. godine pobedio na izborima u prvom krugu, a zvanično je stupio na dužnost predsednika zemlje 7. maja iste godine.

Jedan od svojih prvih zadataka je rešio - zaveo je red na Severnom Kavkazu.

Prema rečima Bespalova, u prvim godinama Putinovog boravka na vlasti, veliku ulogu u upravljanju državom odigrali su ljudi iz Jeljcinovog tima — šef Vlade Mihail Kasjanov i šef administracije Kremlja Aleksandar Vološin.

„Bez obzira na to šta bismo sada rekli o njima, ti ljudi su se pokazali kao veoma efikasni u tom periodu. Na primer, uspesi u domaćoj politici u velikoj meri povezani su sa Vološinom“, napomenuo je Bespalaov.


Stručnjak je takođe dodao da je Vlada Jevgenija Primakova odigrala veliku ulogu u konsolidaciji privrede.

„Ipak, bez ličnog doprinosa Putina sve to ne bi funkcionisalo i ne bi se dogodio takav proboj početkom 2000. godina. Ako se krajem 1999. godine uspeh i mogao pripisati političkim tehnolozima, onda je u narednom periodu to bila lično Putinova zasluga“, veruje Bespalov.

 

Liberal i patriota

Kako ističe Kalačev, Putin je u početku ostavljao utisak čoveka koji se zalaže za liberalne ideje.

„On i sada zagovara liberalne ideje, ali samo u ekonomskoj sferi“, pojasnio je politički analitičar.

Prema njegovom mišljenju, Putin je pokušavao da spoji liberalno sa patriotskim.

„Ako se prisetimo ruskog liberalizma i, na primer, Pavla Miljukova, primetno je da su ruski liberali bili patriote, a može se reći i nacionalne patriote“, dodao je Kalačev.

Boris Jeljcin

printscren youtube

Boris Jeljcin, Foto: printscren youtube

 

Potpredsednik Ruske asocijacije za odnose sa javnošću Jevgenij Minčenko takođe je istakao da je Putin ušao u državnu politiku kao liberalni reformator.

„Sa jedne strane, on je održavao teritorijalno jedinstvo zemlje, uspostavljao red, ograničavao uticaj krupnog biznisa, ali je sa druge strane, pokušavao da izgradi odnose sa Zapadom i da sprovede reforme u zemlji, koje bi omogućile razvoj ekonomije“, rekao je Minčenko.

Predsednik je uspeo da realizuje ekonomske projekte, ali nije mu pošlo za rukom da izgradi odnose sa Zapadom i da Rusija postane deo velikog Zapada, smatra Minčenko.

„To nije njegova krivica, nego krivica, kako on kaže, naših partnera. To je u velikoj meri razlog za razočarenje Vladimira Putina, jer je on ideološki zapadnjak“, smatra stručnjak.

 

Novi pogledi

Dok je za ovih 20 godina Putin zadržao liberalne poglede na ekonomiju, sa druge strane, odnose sa Zapadom promenio je iz korena, ocenjuju politički analitičari.

Prema mišljenju Kalačeva, lider Rusije je verovao da će uspeti da postane ravnopravan partner zapadnih zemalja.

„Putin je pružao ruku, ali on smatra da nije dobio povratnu reakciju“, kazao je Kalačev.

Bespalov ukazuje da je pored spoljnopolitičkog polja, i Putinova kadrovska politika doživela promene u poslednjih 20 godina.

„I u to vreme i danas on se oslanja na ljude od poverenja. Često su to ljudi iz službi bezbednosti, ali istovremeno vidimo da se oslanja i na mlade tehnokrate“, dodao je stručnjak.

Potvrda toga je poslednji talas imenovanja na dužnosti guvernera, zaključio je Bespalov.

 

BONUS VIDEO: Munjeviti start i izlazak srpskih tenkista