Škotska
Printscreen
Škotska, Foto: Printscreen

Ima najveću stopu smrtnosti u Evropi i najdublji pad rasta među G7. Pa ipak, moguće je da će virus svoje najdublje posledice u zemlji ostaviti ustavni sporazum - pandemija je povećala razdor između nezavisno raspoloženih Škota i ostatka zemlje.

Pandemijski odgovor Škotske čini se kao primer kompetentnosti u odnosu na London koji mesecima nije mogao da se usaglasi kojim putem da krene, a to je ojačalo podršku škotskoj nezavisnosti. Ako se pažljivo ne pristupi tom problemu, najveće nasleđe premijera Borisa Džonsona neće biti Bregzit, već razbijanje britanske stare unije tri veka.

Pokret za nezavisnost izgledao je nepovratno oslabljen nakon referenduma 2014. godine na kojem su Škoti glasali za ostanak u Velikoj Britaniji. Međutim, prema novoj anketi, podrška nezavisnosti sada je veća od 55 odsto. Nema sumnje da je tome doprinelo to što je Škotska nacionalna stranka (SNP) proteklih meseci bila model odgovornosti u poređenju sa Džonsonovom vladom.

To je delom posledica komunikacione mašine svetske klase kojom upravlja Nikola Stardžon, premijerka Škotske. Svakodnevne konferencije za medije pružile su joj prostor da se dokaže, a to je i učinila. Pokazala se daleko spretnijom od Džonsona predvodeći u odlukama koje se tiču odgovora na pandemiju, dok je London samo pratio. Anketa sprovedena sredinom meseca pokazala je da gotovo tri četvrtine Škota smatra da Stardžonova radi vrlo dobro ili prilično dobro. Samo 20 odsto ispitanika to misli za Džonsona.

U stvarnosti, statistika o zaraženima i preminulima u Škotskoj bila je samo neznatno bolja od one u Engleskoj. SNP je takođe donosio pogrešne odluke i nekoliko puta radikalno menjao smer. U Škotskoj se oko 46 odsto smrtnih slučajeva dogodilo u domovima za negu starih i bolesnih - mnogo više nego u Engleskoj. Ali, za razliku od Džonsona, preokreti Stardžonove nisu došli odmah nakon što je javno obećala da neće menjati politiku, pa Škoti i dalje uglavnom veruju onome što im je rečeno.

Ono što takođe pomaže SNP-u je to što britansko ustavno rešenje može da izgleda zbunjujuće. Tokom devedesetih godina Škotska i Vels dobili su svoje parlamente i kontrolu nad velikim brojem oblasti, od zdravstvene zaštite do obrazovanja i transporta. To omogućava Stardžonovoj da krivi Vestminster, koji i dalje zadržava moć u mnogim drugim oblastima, za sve probleme, ali da istovremeno preuzima zasluge za dobre vesti.

Pandemija je samo istakla nedostatke takvog poretka i krah poverenja između Škotske i Engleske. Sada Džonson mora da učvrsti njihov savez ili će ga potpuno izgubiti, piše "Blumberg". Njegova najbolja šansa je možda da škotskoj vladi pruži više autonomije, a ne manje, kako bi se u slučaju propusta lakše videlo ko ih je napravio. Ali, to takođe može postati klizav nagib prema nezavisnosti.

Džonson oduvek redovno zagovara uniju u govorima i parlamentarnim nastupima. Na kraju krajeva, njegova stranka je Кonzervativna i unionistička stranka. Tokom putovanja u Škotsku prošlog meseca, Džonson je podsetio Škote da je šema njegove vlade pomogla da se tamo sačuva 900.000 radnih mesta i da im je britanska vojska pomogla da naprave privremenu bolnicu. Problem je u tome što su Džonsonove greške potkopale njegov kredibilitet, pažnja koju im je posvetio delovala je kao da je došla prekasno i u panici.

Ko će pobediti na izborima u Americi?

 

Škotska se vrlo dobro snalazi kao deo unije. Može da potroši i pozajmi više, jer je delom finansiraju engleski poreski obveznici i britanska blagajna. Javna potrošnja u Škotskoj po stanovniku je 17 odsto veća od američkog proseka, dok je potrošnja u Engleskoj za tri odsto niža.

Bregzit još više otežava težnju SNP-a za nezavisnost, jer bi verovatno stvorio trgovinske barijere sa ostatkom britanskih članica ako bi Škotska ostala u Evropskoj uniji, a značilo bi i znatna smanjenja budžeta i povećanje poreza.

Iako ekonomska logika govori protiv nezavisnosti, emocionalno naginjanje ka njoj možda je i snažnije, baš kao što je to bilo i u slučaju Bregzita. Ako SNP pobedi na parlamentarnim izborima Škotske sledeće godine zahvaljujući kampanji kojom obećavaju drugi referendum, London će biti u velikom problemu.

A stvari bi mogle i dodatno da se pogoršaju. Ako Britanija napusti EU bez trgovinskog sporazuma u ​​decembru, SNP će se lako ograditi od svih budućih trgovinskih problema, pošto je većina Škota protivila Bregzitu. A svaki sporazum koji prodaje interese škotskog ribara u korist engleskih bankara doneće sličnu prednost SNP-u.

Džonson je već zacrtao odvajanje Britanije od EU koju je smatrao lošom, a olako shvatio onu koju je smatrao neuništivom. Ako ne bude oprezan, izgubiće dve unije po ceni jedne.

PROČITAJTE JOŠ: