Merkel i Tramp
EPA
Merkel i Tramp

EPA

Merkel i Tramp, Foto: EPA

Nemačka kancelarka Angela Merkel izazvala je popriličnu pažnju ovog vikenda svojim intervjuem u evropskim medijima gde ističe kako se Evropa treba "pripremiti" za svet u kojem SAD više nije svetska sila. Šta konkretno misli pod time? I ko je "iduća svetska sila" u tom slučaju? Osvrnućemo se na njen intervju, ali i širi kontekst ove trans-atlantske krize.

Za početak spomenimo jučerašnje izjave njenog ministra spoljnih poslova Heika Maasa koji ide i korak dalje kada je reč o aktuelnoj temi. Maas je poručio kako su "dobri stari dani" trans-atlantskog partnerstva završeni. No, dok bi se izjava kancelarke Merkel mogla protumačiti kao kritika aktuelne Trampove administracije, Mas smatra da je problem veći od toga. "Ko god misli da će trans-atlantsko partnerstvo biti opet kao nekad ako na vlast dođe predsednik iz Demokratske stranke potcenjuje strukturalne promene koje su se dogodile", istakao je u razgovoru za nemačku novinsku agenciju DPA.

Znači li to da se Nemačka, kao ekonomski lider Evrope, aktivno priprema za "post-američki" svet? Ne nužno, bez obzira šta Merkel govorila. Činjenica je da je odnos s Amerikom bio dobar po Nemačku, omogućivši joj da se izdigne iz rasula Drugog svetskog rata i ponovo stasa kao velika ekonomska sila sveta (a možda uskoro i politička). Sve dok taj odnos još uvek pridonosi Nemačkoj za očekivati je da ga se Nemačka neće tek tako rešiti. To ističe i sam Mas kada kaže: "Trans-atlantski odnosi su od iznimne važnosti za nas i ostaće važni, a mi predano radimo na tome da imaju budućnost".

Merkel

AP

Merkel , Foto: AP

Ali što je sa "strukturalnim promenama" koje Mas spominje i nije li možda baš on taj koji te promene "potcenjuje"? Drugim rečima - nije lako ustanoviti je li Nemačka u nekakvoj fazi kada aktivno priprema korake za svet u kojem SAD više nije dominantna sila ili se ipak, mada to ne želi otvoreno reći, "ljuti" na SAD koji ih više ne tetoši u onoj meri kao ranije?

Sve je stvar perspektive - mnogi će reći kako desetine hiljada američkih vojnika u Nemačkoj, prisutnost američkog nuklearnog arsenala, veliki nadzor (Snowdenovi dokumenti otkrivaju kako je Nemačka najšpijuniranija zemlja na svetu od strane SAD-a!), ne predstavljaju "tetošenje", ali u svrhu ove analize perspektiva koju koristimo je ona iz koje na američko-nemačke gleda primarno nemački biznis (a istom su svakako posvećeni Merkel i Maas).

Činjenica je da sve oštriji "gotovo-je" tonovi iz Berlina dolaze neposredno nakon što je Donald Tramp objavio kako će povući oko trećinu američkih vojnika iz Nemačke. U nekom alternativnom svetu bila bi to vest koju Berlin dočekuje s oduševljenjem, ali ne i u ovom. Nemačku političku elitu poprilično je naljutilo što SAD planira smanjenje broja stacioniranih vojnika (američka vojska je u Nemačkoj još od Drugog svetskog rata) te to shvataju gotovo kao uvredu. Zašto?

Pogledajmo šta Angela Merkel ima da kaže po tom pitanju. "Verujemo da NATO vojna alijansa puno znači svakoj članici. Mi u Nemačkoj smo svesni da moramo početi trošiti više na odbranu. Znatno smo povećali izdvajanja zadnjih godina i nastavićemo tim putem. Američka vojska u Nemačkoj pomaže zaštiti ne samo Nemačku i evropski deo NATO-a već i interese Amerike", istakla je Merkel.

Iz ovog segmenta može se zaključiti kako Merkel i dalje veruje da je Nemačkoj potrebna američka vojna zaštita. Zaštita od koga? Širenja Kalinjingradske oblasti? Dobro, krenimo od pretpostavke da je ideja "ruske pretnje" do sada već toliko amplificirana da bilo kakvo smanjenje odbrane od te pretnje direktno uzrokuje nervozu kod investitora. Boji li se stvarno poslovna klasa da će njihove proizvodne pogone u Nemačkoj okupirati Rusi ako se američka vojska povuče? Verovatno ne, ali živimo u vremenu kada se moraju barem pretvarati da to veruju, a to sve ima i konkretne ekonomske posledice.

Vladimir Putin

Tanjug/AP

Vladimir Putin, Foto: Tanjug/AP

Dakako, u intervjuu Merkel se dotakla i Rusije. Pitanje koje joj je postavljeno je pak već u startu impliciralo određene pretpostavke - "U istočnoj Evropi naročito, pretnja koja dolazi od Rusije oseća se vrlo snažno. Potcenjuje li Nemačka tu pretnju?". Merkel odgovara kako u prvom redu vidi kampanje dezinformacije - "Oružja hibridnog ratovanja su deo ruskog arsenala", istakla je nemačka kancelarka.

"Mi prepoznajemo hibridni rat, metode destabilizacije, to je ruski uzorak ponašanja. S druge strane postoje dobri razlozi zašto treba imati konstruktivan dijalog s Rusijom. U zemljama kao što su Sirija i Libija, evropskom neposrednom susedstvu, Rusija ima velik strateški uticaj. Stoga ću se i dalje zalagati za punu saradnju", poručila je.

Drugim rečima - Rusiju treba držati na distanci, ili pak treba reći da će Rusija biti na distanci? Merkel je zagonetna, po običaju, a ta njena balansiranja izazivaju popriličnu frustraciju u Washingtonu. Kaže kako je "američka vojska u Nemačkoj u interesu i Amerike". Da? Kako? Pogledajmo malo stvari iz američke perspektive. Jedna stvar na kojoj je Washington apsolutno insistirao je prekid izgradnje plinovoda Severni tok 2 između Rusije i Nemačke. Šta je Merkel učinila da bi uvažila američke želje? Jedino to da ne spominje konkretni plinovod kao da isti ne postoji (to čini i u ovom intervjuu). Jedan od razloga zašto Tramp želi povući vojsku iz Nemačke je zato što se Nemačka više ne ponaša kao lojalni podanik. U tom slučaju radije će vojsku i potporu prebaciti negde gde se njegovi zahtevi cene - recimo u Poljsku.

I čim je Tramp potvrdio kako razmatra slanje vojske u Poljsku, potpisujući novi sporazum o sigurnosti s poljskim predsjednikom Dudom, Merkel i Mas uzvraćaju tvrdnjom kako se Evropa treba pripremiti za svet u kojem SAD više nije globalna sila.

Donald Tramp

Printscreen

Donald Tramp, Foto: Printscreen

A po čemu to SAD nije globalna sila? Je li se njihova vojna prisutnost smanjila? Zar američki ratni brodovi nisu u Persijskom zallivu? Crnom moru? Tajvanskom tesnacu? Zar američke trupe nisu i dalje prisutne u Afganistanu, Iraku, Siriji, pa i Nemačkoj?

Merkel proglašava Ameriku globalnom silom na zalasku zato jer ista u datom trenutku ne radi u interesima Nemačke, a Berlin je naviknuo na takve odnose. Moglo bi se reći - kakav hegemon takvi i podanici. Nemačka nije jedina koja će u vrlo kratkom roku "otpisati" SAD ako osete da im taj odnos više ne donosi profit.

Trans-atlantski savez satkan je od interesa i to se sada jasno vidi. Nažalost ni sama Evropska unija nije ništa bolja, a to se opet može poprilično "zahvaliti" Nemačkoj. Merkel se održala tako dugo na vlasti (i teško da će je pustiti iako je najavila da joj je ovo zadnji mandat) jer je naučila koristiti nadnacionalne organizacije za interes Nemačke. To radi i u slučaju NATO-a, EU-a, i tzv. trans-atlantskog partnerstva. Neto dobitnik je uvek Nemačka, toga je itekako svestan i Tramp kojem su uvoz-izvoz bilance svojevrsna opsesija. Trenutak kada je poželio to izravnati s ostatkom sveta je trenutak kada je saznao da SAD više nisu svetska sila.

PROČITAJTE JOŠ:

 

Tagovi