Poljska već mesecima ubrzano utvrđuje svoj istočni i severni bok, uključujući granicu sa ruskom enklavom Kalinjingrad.

U okviru programa „Istočni štit“ grade se protivtenkovski rovovi, postavljaju betonske prepreke, uređuju skladišta, sistemi nadzora i druga odbrambena infrastruktura. Program obuhvata oko 700 kilometara granice sa Belorusijom i Kalinjingradom i vredan je oko 10 milijardi zlota.

U radovima učestvuju i nemački vojnici. Oko 40 pripadnika Bundesvera raspoređeno je u severoistočnoj Poljskoj, gde zajedno sa poljskim snagama kopaju protivtenkovske rovove i postavljaju prepreke.

Ali Jakov Kedmi smatra da se iza svih tih priprema krije mnogo ozbiljnije pitanje.

Da li se Zapad priprema za pogrešan rat?

Kedmi polazi od jednostavne dileme: da li bi Rusija u eventualnom sukobu oko Kalinjingrada zaista pokušala da pošalje velike oklopne kolone preko Poljske prema Nemačkoj?

Prema njegovoj proceni – upravo je to problematična pretpostavka.

On smatra da ruske snage raspoređene u Kalinjingradu nisu organizovane za nekakav masovni tenkovski prodor duboko kroz Poljsku, zbog čega rovovi i protivtenkovske prepreke rešavaju samo jedan vrlo specifičan scenario.

A direktan rat NATO-a i Rusije mogao bi, po njegovom mišljenju, da izgleda potpuno drugačije.

Najopasniji deo njegove računice tek dolazi

Kedmi upozorava da Kalinjingrad nije obična tačka na vojnoj karti.

U ruskoj enklavi raspoređeni su, između ostalog, sistemi Iskander, koji mogu da nose i konvencionalne i nuklearne bojeve glave.

Zato on smatra da bi u slučaju napada na samu oblast računica veoma brzo prestala da se svodi na pitanje gde postaviti rovove i kako zaustaviti tenkove.

Njegova poruka je da bi direktni sukob velikih razmera otvorio mogućnost korišćenja raketnih kapaciteta i podizanja nivoa eskalacije daleko iznad lokalnog bojišta.

To je Kedmijeva procena mogućeg razvoja sukoba, a ne potvrđen ruski plan.

Rovovi bi tada postali najmanji problem

U tome se nalazi i suština njegovog upozorenja.

Protivtenkovski rov može da uspori oklopnu jedinicu.

Betonske prepreke mogu da zatvore pravac kojim bi prošli tenkovi.

Ali nijedna od tih prepreka ne rešava problem raketa dugog dometa ili eventualne nuklearne eskalacije.

NATO svoju odbranu upravo zato ne zasniva samo na kopnenim fortifikacijama, već zvanično govori o kombinaciji konvencionalnih, nuklearnih i protivraketnih sposobnosti.

Kalinjingrad podiže ulog

Kalinjingradska oblast fizički je odvojena od ostatka Rusije i nalazi se između članica NATO-a Poljske i Litvanije.

Upravo zbog toga svaki ozbiljan vojni incident oko te teritorije nosi rizik brze eskalacije.

Poljska svoj „Istočni štit“ predstavlja kao odbrambeni projekat čiji je cilj da potencijalnom protivniku oteža prodor i kupi vreme sopstvenim i savezničkim snagama.

Kedmi, međutim, tvrdi da glavno pitanje u eventualnom sukobu ne bi bilo koliko je dubok rov, već kakvom vrstom oružja bi protivnik odlučio da odgovori.

I upravo tu se nalazi njegova najmračnija poruka: ako bi sukob oko Kalinjingrada prerastao u direktan rat Rusije i NATO-a, rovovi bi vrlo brzo mogli da postanu najmanji problem svih uključenih.

Izvor: Jakov Kedmi / IISS / NATO / poljska vlada