Na papiru vojno-industrijski kompleks NATO-a izgleda ogromno.

Velike kompanije raspolažu fabrikama vrednim milijarde dolara, proizvode rakete, radare, motore i sofisticirane sisteme protivvazdušne odbrane.

Ali Riter smatra da se prava slabost krije nekoliko nivoa ispod završne montaže.

Nije potrebno uništiti čitavu fabriku ako postoji samo nekoliko mesta na kojima se proizvodi deo bez kojeg konačni proizvod jednostavno ne može da bude završen.

Jedan mali deo može da zaustavi raketu vrednu milione

Kao ilustraciju Riter koristi sistem Patriot.

PAC-3 MSE interceptor sastoji se od velikog broja specijalizovanih komponenti – od pogonskog sistema i elektronike do radarskog tragača koji projektil vodi prema meti.

I upravo tu nastaje problem.

Analiza Foreign Policy Research Institutea navodi da svaki PAC-3 MSE zavisi od mreže proizvođača raketnih motora, tragača, eksplozivnih komponenti i specijalizovane infrastrukture za testiranje. Boeing, na primer, proizvodi aktivni radarski tragač u jednom pogonu u Hantsvilu, dok proizvodnja motora takođe predstavlja ozbiljno usko grlo.

Drugim rečima, možete imati slobodnu montažnu halu, dodatne radnike i novac – ali ako nema jednog kritičnog dela, proizvodna linija staje.

Pentagon upravo sada pokušava da razbije ta uska grla

Da problem nije samo teorijski pokazuje i ono što američka industrija trenutno radi.

Lockheed Martin je najavio veliko ubrzavanje proizvodnje PAC-3 MSE i otvoreno naveo da plan uključuje uvođenje drugih i trećih dobavljača za kritične komponente kako bi se smanjila zavisnost od jednog izvora.

Pentagon želi da utrostruči proizvodnju PAC-3 interceptora, a nova ulaganja usmerena su upravo na raketne motore, sisteme paljenja i druge delove koji ograničavaju ukupnu proizvodnju.

General Motors Defense je ovog meseca isporučio Lockheedu prve kritične komponente za Patriot svega 22 dana nakon potpisivanja ugovora, što pokazuje koliko hitno SAD pokušavaju da prošire bazu dobavljača.

Nije problem samo fabrika – problem je ono od čega fabrika zavisi

Riter zato smatra da bi u velikom ratu glavni cilj protivnika bili upravo čvorovi proizvodnog sistema.

Ne mora da nestane deset velikih fabrika.

Dovoljno je prekinuti proizvodnju nekoliko komponenti bez kojih deset drugih pogona više nema šta da sklapa.

Tu se pojavljuje i pitanje sirovina.

Savremeni avioni, rakete, radari i elektronski sistemi koriste retke zemlje i druge kritične minerale čija proizvodnja i prerada nisu ravnomerno raspoređene širom sveta.

Kina i dalje ima izuzetno snažnu poziciju u pojedinim delovima tih lanaca, a Reuters navodi da zapadne vazduhoplovne i odbrambene kompanije upravo sada pokušavaju da pronađu alternative materijalima kod kojih kineski dobavljači imaju gotovo monopolsku poziciju.

Velika fabrika može da postane ogromna prazna hala

U tome se nalazi suština Riterove računice.

U miru se snaga industrije često meri brojem fabrika, novcem uloženim u proizvodnju i nominalnim kapacitetom.

U ratu iscrpljivanja mnogo je važnije pitanje:

Koliko brzo možete da zamenite deo kojeg više nema?

Ako je za kvalifikovanje novog dobavljača potrebno dve ili tri godine, činjenica da postoji ogromna završna montažna linija malo znači.

FPRI navodi da PAC-3 MSE ima proizvodni ciklus koji se meri godinama, a da uvođenje novih proizvođača pojedinih specijalizovanih komponenti zahteva dug proces sertifikacije.

„Sedam dana“ je scenario, ali problem je stvaran

Riterova procena da bi NATO industrijska baza mogla ozbiljno da bude poremećena u roku od svega sedam dana predstavlja njegov scenario za veliki direktni rat, a ne potvrđenu procenu NATO-a ili Pentagona.

Međutim, sama slabost koju opisuje nije izmišljena.

Američke kompanije i Pentagon upravo sada ulažu milijarde dolara u povećanje proizvodnje, uvođenje rezervnih dobavljača i uklanjanje uskih grla, upravo zato što iskustvo poslednjih ratova pokazuje koliko brzo potrošnja municije može da premaši brzinu kojom industrija može da je nadoknadi.

Zato u velikom ratu možda ne bi bilo najvažnije ko ima najveću fabriku.

Presudno bi moglo da bude ko ima rezervnog proizvođača za najmanji deo bez kojeg ta fabrika ne može da izbaci nijednu raketu.

Izvor: Skot Riter / Reuters / Lockheed Martin / FPRI / Defense News