Kineski predsednik Si Đinping je u sredu, u razmaku od samo nekoliko sati, razgovarao sa dvojicom najmoćnijih ljudi sveta – Vladimirom Putinom i Donaldom Trampom. Odvojeno, ali simbolično: isti dan, dve sile, dva potpuno različita tona.

Sa ruskim predsednikom razgovor je bio ličniji – putem video-veze, oči u oči. Partnerstvo „bez granica“ zahteva bliskost.

Sa američkim predsednikom, razgovor je obavljen telefonom, hladnije i formalnije.

Cang Hong, naučni saradnik Instituta za ruske, istočnoevropske i srednjoazijske studije Kineske akademije društvenih nauka, ocenio je u listu Global Times da Kina ovim potezima šalje jasnu poruku svetu:

„U trenutku kada se globalni poredak suočava s višestrukim krizama i geopolitičkim rizicima, Kina pokazuje da preuzima posebnu odgovornost i koristi svoj međunarodni uticaj.“

Drugim rečima – Kina se pozicionira kao gravitaciona tačka globalne politike.

Portparol Kremlja Dmitrij Peskov nakon razgovora naglasio je da je „glavni prioritet ruske spoljne politike unapređenje sveobuhvatnog strateškog partnerstva koordinacije za novu eru s Kinom“. Ponavljanjem kineske sintagme „nova era“, Moskva praktično priznaje podređenu ulogu u ovom odnosu. Banalno rečeno – Putin sluša Peking ako želi kinesku podršku.

Putinov savetnik Jurij Ušakov dodatno je potvrdio da su stavovi Moskve i Pekinga prema Sjedinjenim Državama „gotovo identični“, uključujući i odbacivanje Trampove inicijative o formiranju Odbora za mir.

S druge strane, Tramp je na mreži Truth Social pobrojao teme razgovora sa Sijem: trgovinu, vojsku, Tajvan, rat u Ukrajini, Iran, kao i kinesku kupovinu ruskog gasa i nafte. Dok Tramp samouvereno tvrdi da su mu „odnosi sa Sijem izuzetno dobri“, kinesko zvanično saopštenje hladno upozorava Vašington da mora „postupati krajnje oprezno kada je reč o prodaji oružja Tajvanu“.

Šira slika je još značajnija. Si Đinping je nedavnim smenama visokih vojnih zvaničnika stabilizovao unutrašnju situaciju, dok mu istovremeno „na vrata dolaze“ lideri zemalja koje su decenijama bile čvrsti američki saveznici. Profesor Stiven Valt ovakav trend naziva posledicom američke „predatorske hegemonije“, politike koja čak i tradicionalne saveznike gura u pravcu Kine.

Kako zaključuje Global Times, sve veće sile – uključujući SAD i Rusiju – shvataju da se nijedna velika globalna kriza, od Evrope do Latinske Amerike i Ukrajine, ne može rešiti bez aktivnog učešća i dijaloga sa Kinom.