"DŽABA TI JE OKSFORD KAD PONOSA NEMAŠ" Stihovi koji tresu Crnu Goru!

Pesma je pisana u stilu narodnih epskih opomena – bez uvijanja i sa jasnom porukom. Posebno odjeka imaju stihovi u kojima se predsedniku zamera pasivnost u trenucima kada se vređa srpski narod, kao i njegov navodni prijateljski odnos sa liderima koji se doživljavaju kao protivnici srpskih interesa. Simboličkim spajanjem epskog tona i savremene političke stvarnosti, pesma dobija karakter javne optužnice, ali i ogledala u kojem se prepoznaje deo društvenog raspoloženja.

PJESMA JAKOVU

(Džaba ti je Oksford kad ponosa nemaš)

Stihove sam ove već dugo pripremo
Odavno u glavi nizao sam slova
Te večeras evo zahvaljujuć Bogu
Poteče ko s česme pjesma za Jakova

Istinu će ovu iz epskoga pera
Tebi teško biti predsjedniče čuti
Al moram ti reći da su Srbi na te
U velikoj mjeri i sa pravom ljuti

Džaba ti je Oksford kad ponosa nemaš
Džaba ti fotelja kad nemaš harizmu
Dušmanima našim od kad si na vlasti
Stotinu si puta poljubio čizmu

Srba te je masa glasala u nadi

Mislili smo pravdu neku ćeš nam dati
Al od tvojeg roda tebi bjehu preči
Ukrajinci, Turci, Švabe i Hrvati

Pokazo si svima svoje lice pravo
Jer u zeman teških i opasnih kriza
Srbiju si izdo, odbacio Moskvu
Zapadu si skute s poniženjem liza

S DPS-om htio da uđeš u kolo
Na vlast u grad glavni da dovedeš Britvu
Radi malo vlasti pljuno si na obraz
Na ocila sveta, na krst i molitvu

Ambasade tvoj su molitveni oltar
Naređenja njina sveto su ti slovo
Za Dombasom i za Zaporožjem plačeš
A uvo te boli za Knin i Kosovo

Izvinjenja šalješ lijevo i desno
I pretvaraš u mrak crnogorsku zoru
Hrvatima nudiš Prevlaku i „Jadran“
A ne smiješ niđe pomenuti Loru

Zelenski i Kurti tvoji su drugari

Ursuli se diviš iz petnijeh žila
Kad ulicom prođeš preziru te ljudi
I šapatom zbore „Gori je od Mila“

Sinoć sam te gledo kako sjediš mirno
Dok Maksimir jezno od mržnje je ječa
A da zrno jedno hrabrosti ne nađe
Da skočiš na noge i izađeš s meča

Razjarena rulja urlala je gromko
Ubilačkim žarom „Srbe treba klati“
Dok na transparentu pisalo je čitko
„Za Dubrovnik nek nam oproste Hrvati“

A ti zadovoljno trljao si ruke
Ništa te od ovog ne dirnu nit tače
No u lice pljunu časnoj Crnoj Gori
I dobrano svoje ponizi birače

Ali si se mislim prevario ljuto
Tako nećeš ugled steći kod Hrvata
Odijelo skupo ne čini čovjeka
Kada kičme nemaš džaba ti kravata

Ja nijesam možda pjesnik kao Njegoš

Niti mudrac kao što je Radov Sula
Al iskreno, što se tvojeg rada tiče
Ocjenu ti dajem „Prekrižena nula“

Perošević

Bonus video:

PROČITAJTE KLIKOM OVDE NAJVAŽNIJE AKTUELNE VESTI