Rusi prelaze na novo gorivo!
alo.rs
gaS
gaS, Foto: EPa

Kada svet odustaje od emisije ugljenika, Rusija ima potencijal da postane važan izvoznik vodonika. Ovo je u četvrtak izjavio dobitnik Nobelove nagrade za mir, predsedavajući Međunarodnog komiteta za dodelu nagrade „Globalna energija“ Rae Kvon Čung.

„Pretpostavlja se da će upravo vodonik postati energija budućnosti“, rekao je Rae tokom svog govora na Gajdarovskom forumu.

Međutim, po mišljenju nobelovca, sa tehničke tačke gledišta, Rusija ne može sama da reši ovaj problem. Za to će biti potrebna pomoć Evropske unije, Južne Koreje i drugih zemalja koje „mogu da preuzmu obavezu da kupuju vodonik koji je proizveden u Rusiji“. Stručnjak je istakao da smanjenje emisije ugljenika do nule može postati novi podsticaj za svet, motivišući zemlje da stvore novu industriju za razvoj ugljenik-neutralne ekonomije.

Sagorevanje ovog gasa ne formira emisije SO2, pa on može biti direktna alternativa za ugljovodonik. U to da je Rusija ta koja ima očiglednu prednost nad konkurentima u snabdevanju gorivom od vodonika Evropsku uniju, uveren je vodeći stručnjak ruske Nacionalne fondacije za energetsku bezbednost Igor Juškov. Prema njegovim rečima, vodonik se može dobijati iz metana. Ova vrsta vodonika se naziva „plavi“ i po kvalitetu je lošiji od „zelenog“ vodonika, koji se dobija elektrolizom vode koristeći obnovljive izvore energije. Proizvodnja „plavog“ vodonika je sada mnogo jeftinija od „zelenog“.

„Konkurencija na tržištu vodonika može biti prilično žestoka. Sada je ona minimalna jer je potrošnja samog vodonika vrlo mala. O tome se više govori nego o stvarnoj upotrebi“, objasnio je Juškov.

U prilog ruskom „plavom“ vodoniku govori to što Rusija ima sopstvenu infrastrukturu za transport goriva. Za ovo su pogodni već postojeći gasovodi. A ako se pojavi potražnja, onda je moguće „modernizovati druge gasovode za ovo“. Još jedna prednost Rusije je to što u zemlji postoji veliki broj nuklearnih elektrana iz čije energije je moguće dobiti još jednu vrstu vodonika — „žuti“.

Među ostalim potencijalnim učesnicima na tržištu izvoza vodonika, Juškov je spomenuo Bliski istok, konkretno Katar i Saudijsku Arabiju, primorske zemlje, najstabilnije afričke zemlje „gde solarne panele neće izudarati čekićima“.

„Međutim, ove zemlje možda neće imati sopstvene resurse i tehnologije. Pre svega, moraće da dobiju investicije, najverovatnije evropske, da uspostave proizvodnju u njenim granicama i tek nakon toga da prodaju vodonik. Za Evropsku uniju je mnogo isplativije da ostavi novac i proizvodnju u svojim granicama, jer je cela ova priča u potpunosti stvorena da napravi potpunu supstituciju uvoza i samodovoljnost“, zaključio je ekspert.

Vodeći stručnjak ruskog Fonda za nacionalnu energetsku bezbednost Stanislav Mitrahovič kaže da se vodonik može koristiti ne samo za termoelektrane, već i kao gorivo za automobile. „Međutim, koristeći samo ‘zeleni’ vodonik, tržište će biti vrlo malo i skupo. Ruska ideja je da se ukloni ova ‘diskriminacija boja’ i ponudi Evropi vodonični ‘savez’ na bazi ruskog gasa. Ako bude mnogo jeftinog vodonika, počeće izgradnja turbina, automobila, benzinskih pumpi, cevovoda, neophodna infrastruktura“, objasnio je ekspert.

PROČITAJTE JOŠ: