Manastir Ravanica
Shutterstock
Manastir Ravanica

Shutterstock

Manastir Ravanica, Foto: Shutterstock

Jedna od najlepših zadužbina kneza Lazara jeste manastir Ravanica kod Ćuprije.

Manastir sa crkvom posvećenom Svetom Vaznesenju Gospodnjem sazidan je između 1375. i 1377. godine. U jednom starom rukopisu o njemu piše: „Podiže iz temelja hram u slavu Vaznesenja Gospodnjeg vrlo visok i lep, utvrdi ga na četiri stuba i ozari ga živopisom… Ukrasi ga zlatom i običnim ukrasom; obdari ga bogato raznim sasudima srebrnim i pozlaćenim... Ogradi ga gradom i utvrdi ga sa sedam kula; sagradi trpezariju... Sazida ćelije i prilepi ih uz zid kao ptičija gnezda... Sagradi i drugi hram koji leži na istočnoj strani u podgorju toga mesta... I podiže bolnice za bolesne monahe, za strance i raslabljene.“

Manastir Ravanica

Shutterstock

Manastir Ravanica, Foto: Shutterstock

Manastirski kompleks bio je sačinjen od glavne crkve, konaka, trpezarije i drugih pomoćnih objekata, a veruje se i da je bio opasan bedemima sa sedam kula.

Pretpostavlja se da su radovi na manastiru završeni pred kraj vladavine kneza Lazara, između 1386. i 1388. godine, a nakon detaljnih konzervatorskih radova utvrđeno je da su neki živopisi nastali i posle bitke na Kosovu, ali ne pre 1392. godine.

Manastir Ravanica

Shutterstock

Manastir Ravanica, Foto: Shutterstock

Nakon Kosovske bitke i pogibije cara Lazara na Vidovdan 1389. godine, te posle prenosa njegovih moštiju iz prištinske Crkve Vaznesenja u Ravanicu 1392. godine, manastir je postao mesto hodočašća.

Manastirska crkva ima trikonhalnu osnovu.

Manastir Ravanica

Shutterstock

Manastir Ravanica, Foto: Shutterstock

Graditelji su iz crkava nastalih u doba kralja Milutina preuzeli brojne elemente, među kojima i pet kupola nad naosom, ali su sva kubeta dobila kockasta postolja, a s njima i nove arhitektonske vrednosti celine.

Za Ravanicu je karakteristična i razrada mnogobrojnih prozora na svim stranama crkve, zbog čega je bila odlično osvetljena u svako doba dana. Jedan monah iz Ravanice je pod utiskom, verovatno zbog svetla koje je kroz prozore obasjavalo freske i zlatne ornamente, zapisao: „Lazar je crkvu ozario.“