Dušanka
screenshoot/Youtube
Dušanka

screenshoot/Youtube

Dušanka, Foto: screenshoot/Youtube

Dušanka priča da pamti likove zločinaca, koji su tada imali od 20 do 25 godina, i ističe da su to danas pedesetogodišnjaci koji su i dalje opasnost za građane BiH.

- Ako je mogao da ubije dete od dve i po godine, sedam i deset godina, koje se zvalo Danka, Dragana, Dražen, on je opasnost i za dete koje se zove Lejla ili bilo koje drugo dete. Dok su na slobodi, opasnost su za sve građane BiH. U principu, njih Tužilaštvo štiti - ističe Dušanka, koja je, kao svedok zločina i dugogodišnji sekretar opštinske Organizacije porodica poginulih, neumorna u traganju za pravdom.

Dušanki Lalović, tada Višnjić, na Nikoljdan 1992. godine, ubijeni su otac Tomo i mnogobrojna rodbina i komšije.

Masakrirano je 56 Srba, među njima 21 žena, kao i troje dece Dragana Višnjić od deset godina, njen tri godine mlađi brat Dražen i dvogodišnja Danka Tanović.

Dragana i Dražen ubijeni su zajedno sa mamom Olgom (31), tatom Dragoljubom (39), stricem Milanom (33), bakom Zorkom (64) i dedom Vukadinom (64), a Danka sa mamom Zorom Višnjić (22), tetkom Rankom (24), ujakom Vlatkom (20), bakom Gojom (44) i prabakom Stojkom (68).

Ubijeno je 16 Višnjića, a Dušanka, kojoj je tada bilo 18 godina, jedna je od retkih iz ove familije koja je uspela da pobegne ispod noža.

Nadgrobni spomenik

screenshoot/Youtube

Nadgrobni spomenik, Foto: screenshoot/Youtube

Preživeli Jošaničani i potomci poginulih žive sa nezaceljivom ranom u duši.

Okupljeni oko slavske sveće, još jednom će jedni druge zapitati koliki bi danas bili Dragana, Dražen i Danka.

"Jednostavno, to se ne može zaboraviti. Život se nastavio i mi slavimo za Nikoljdan, ali se za slavu uvek priča o stradanju u Jošanici. Prvo se počne od toga kakvo je bilo vreme, je li bilo snega, pa onda u koliko je počeo napad, kolika bi danas deca bila, zašto se čeka sa optužnicama“.

Dušanka je u više navrata davala izjave istražnim organima, a predmet je bio u tužilaštvima u Trebinju, Hagu i Tužilaštvu BiH u Sarajevu, gde je i danas.

"Konstantno zovemo, pišemo, obraćamo se Tužilaštvu i uvek je isti odgovor- istraga je u toku, radi se na predmetu Jošanica. Pitam se kako 26 godina mogu istu priču da pričaju. Mislim da je nakon 26 godina sazrelo i došlo vreme da počinioci zločina u Jošanici odgovaraju“.

Zajednička sahrana

screenshoot/Youtube

Zajednička sahrana, Foto: screenshoot/Youtube

Pre tri godine, na imanju Višnjića započeta je gradnja crkve u znak večnog sećanja na jošaničke mučenike.

Crkva je ove godine pokrivena, postavljeni su krstovi i zvono.

Dušanka priča da je tek kada je prvi put odjeknulo zvono shvatila koliko će crkva svima njima značiti.

"Neopisiv trenutak, zaplakala sam, a videla sam i suze i na licima muškaraca i to suze u kojima su pomešani radost i tuga. Čovek bi da zapeva od sreće, a zna opet da ne može“, pokušava Dušanka da objasni trenutak kada se prvi put začulo zvono u Gornjoj Jošanici, koje je, ne samo simbolički, potvrdilo da je dobro, ipak, jače od zla.

Ona napominje da se crkva gradi uglavnom prilozima vernika, a da su pomoć pružili i Vlada Srpske, opština Foča i lokalne zajednice iz okruženja.

 Prilozi vernika pristižu i iz inostrasntva, a pomoć je, kaže Dušanka, najavila i jedna Nemica koja je ove godine posetila Jošanicu.

PROČITAJTE JOŠ:

  Muslimanski vojnici su, 19. decembra 1992. godine, ušli u zaleđe srpskih položaja sa jasnim ciljem i jasnom naredbom, kako je to potvrdio i jedan od zarobljenih muslimanskih vojnika, da niko od meštana Jošanice, pa čak ni deca, ne smeju ostati živi.

Na kućnom pragu, na dan kada je trebalo da proslave krsnu slavu, ubijeno je 56 Srba.

U napadu je učestvovalo oko 600 pripadnika takozvane Armije BiH, u deset grupa raspoređenih na deset jošaničkih zaselaka, koje su sravnili sa zemljom.

Ubijeno je 16 Višnjića, devet članova familije Kulić, po pet u familijama Grujičić i Blagojević, zatim četvoro Davidovića, po troje Jegdića, Pljevaljčića i Stojanovića, dvoje Mićevića i Ivanovića, te po jedan član iz porodica Škipina, Stevanović, Jagodić i Tanović.

Poznati su naredbodavci iz ratnog predsedništva opštine Goražde i vojnog vrha takozvane Armije BiH, kao i neposredni komandiri jedinica na terenu, ali se na podizanje optužnica još čeka.

Godišnjica zločina zvanično je obleežena u maju, na letnji Nikoljdan, a porodice poginulih su obišle groblja u Jošanici i Foči i prislužile sveće za duše nevino stradalih.

 

Komentari (1)

dačo

20.12.2018 15:50

Prokleti rat