Povodom obeležavanja dana jednog od najkontroverznijih ličnosti hrvatske istorije, blagdana kardinala Stepinca, digla se opšta pomama. Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić večeras u Zagrebačkoj katedrali predvodi misu i "euharistijsko slavlje blagdana blaženoga Alojzija Stepinca", a na sajtu Zagrebačke nadbiskupije može se pročitati sledeća poruka:

- Od petka 7. do nedjelje 9. veljače u zagrebačkoj prvostolnici, kao duhovna priprema za proslavu blagdana Blaženika, slavit će se trodnevnica, a svakoga će dana te trodnevnice, s početkom u 18 sati, biti slavljena euharistija koju će predvoditi pomoćni biskupi: prvi dan biskup mons. Mijo Gorski, drugi dan biskup mons. Ivan Šaško i posljednji dan biskup u miru mons. Valentin Pozaić - čime se najavljuje ovaj događaj, a potom se dodaje:

- Ove godine obilježava se 60. obljetnica Blaženikove smrti. U tome euharistijskom slavlju, kao i svake godine, zahvalit ćemo Gospodinu za milosti koje po daru Blaženika primamo u našoj Crkvi i narodu te moliti za njegovu što skoriju kanonizaciju - piše na zvaničnom sajtu Zagrebačke nadbiskupije.

"Praznik" koji se danas obeležava širom Hrvatske zove se "Stepinčevo" i velika je sramota hrvatskog naroda. Držanjem misa i govora u čast "blaženiku Stepincu" žrtve ustaških zločina su još jednom ubijene i to 60 put zaredom, jer se toliko godina do sada praznovao.

"Stepinčevo" u Čavoglavama 2020

U rodnom mestu pevača ustaških pesama Marka Perkovića Tompsona ovaj "praznik" slavi se već dva dana. Bila je i procesija (rimokatolička litija) i "svečanom sv. Misom 9. veljače 2020. u 11:30 sati u crkvi Hrvatskih mučenika u Čavoglavama proslavljeno je Stepinčevo".

Propoved je držao izvesni fra Šimun Bilokapić koji je naglasio "veličinu blaženog kardinala Alojzija Stepinca koji je kao istinska moralna vertikala ispunjen svjetlom Božjim bio svjetlo u teškim vremenima u povijesti hrvatskog naroda".

Pomenuti propovednik je potom svim vernicima napomenuo kako "moraju da slede svetli primer ovog mučenika i da i u današnjem vremenu prolaznosti moraju odabrati onu duhovnu stranu koju je uvek birao i mučeni Alojzije Stepinac". 

Na kakav sklad i primer je fra Bilokapić mislio?! Da li je taj primer ćutanje na ubijanje srpske, jevrejske i romske dece, da li je taj primer koji treba da slede mladi Hrvati nastavljanje tradicije genocidne politike u sadašnjoj Hrvatskoj, a koju je predvodila nekada NDH?! Ako je kardinal Stepinac najsvetliji primer njihove duhovnosti, onda su odavno skrenuli sa Hristovog puta, na koji se još dugo neće vratiti

Relikvije kardinala Stepinca bile su izložene u crkvi u Čavoglavama vernicima na molitvu i ljubljenje!

- Neka naše zajedništvo i molitva koju smo uputili dobrom Bogu u crkvi Hrvatskih mučenika, proglašenim mjestom molitve za domovinu, bude plodonosna da po zagovoru blaženog Alojzija Stepinca budemo u našem narodu i svijetu dobri Kristovi svjedoci - rekao je sveštenik.

Obeležavanje 60-godišnjice smrti Alojzija Stepinca u Krašiću

Na zvaničnom sajtu pomenutog mesta Krašić gde je umro kardinal Alojzije Stepinac postavljeno je obaveštenje o predstojećem događaju:

- U prigodi proslave 60. obljetnice svete smrti blaženog kardinala Alojzija Stepinca, 10. veljače 2020., objavljujemo program same Devetnice, radosna srca Vas očekujemo u Krašiću, 10. veljače 2020. god. na svečanoj svetoj misi s početkom u 10:30 sati koju će predslaviti mons. Ratko Perić, mostarsko-duvanjski biskup - stoji na sajtu.

Ko je bio Stepinac?

Da podsetimo na istorijske fakte, Alojzije Stepinac rođen u Brezariću, 8. maja 1898, a umro u Krašiću, 10. februara 1960. godine, bio je zagrebački nadbiskup i kardinal i blaženik Rimokatoličke crkve, solunski dobrovoljac i nosilac Kraljevskog ordena Karađorđeve zvezde.

Nakon završetka Drugog svetskog rata, jugoslovenski sud ga je 1946. godine osudio kao ratnog zločinca zbog saradnje sa ustašama, nakon čega je proveo ostatak života u kućnom pritvoru i u zatvoru.

Posle proglašenja NDH podržavao je ustaški režim, ali je i navodno protestovao zbog rasnih zakona, osuđivanja ljudi bez dokazane krivice, kao i nekoliko konkretnih ustaških prestupa (masakr u Glini).

Ipak, zalagao se za opstanak NDH. Posle rata se opirao novoj komunističkoj vlasti. Optužen je za ratne zločine i saradnju sa neprijateljem tokom rata i oktobra 1946. godine je osuđen na 16 godina zatvora.

Nakon unutrašnjeg i međunarodnog pritiska, Stepinac je bio pušten iz zatvora Lepoglava u kućni pritvor. Papa Pije XII ga je 1952. godine imenovao za kardinala. Stepinac je preminuo od policitemije 1960. godine dok je još bio u kućnom pritvoru.

Papa Jovan Pavle II ga je 3. oktobra 1998. godine proglasio za mučenika i beatifikovao u Mariji Bistrici kod Zagreba. Posle izricanja presude, Alojzije Stepinac je odveden na izdržavanje kazne u zatvor Lepoglava. Tu je ostao sve do 6. decembra 1951. godine.

Glasovi ogorčenja stizali su sa različitih strana. Za puštanje na slobodu Stepinca najviše su agitovali rimokatolički velikodostojnici, hrvatski pisci i književnici. U takvim okolnostima Titova vlast je popustila.

Tako je u ime komunističke vlasti Stepinca u Lepoglavi obišao dr Vladimir Bakarić već u martu 1947. Molio ga je da potpiše već sastavljenu molbu predsedniku Jugoslavije Titu za pomilovanje, uveravajući ga da će odmah biti pušten na slobodu i poslat u inostranstvo.

Alojzije Stepinac je to odbio. Čak je zahtevao da se obnovi proces, ali ne u komunističkom sudstvu. U međuvremenu je zbog lošeg zdravstvenog stanja interniran u Krašić gde su ga do smrti čuvali čuvari ispred kuće.

Stigli su novi koraci Vatikana. Papa Pije XII je 29. novembra 1952. godine imenovao 14 novih kardinala, a među njima i nadbiskupa Stepinca. Jugoslavija je odgovorila protivmerom tako što je prekinula sve diplomatske odnose sa Svetom Stolicom 12. decembra 1952. godine.

U zatočeništvu u Krašiću počeo je neočekivano da poboleva. Svaki dan se osećao sve gore i gore. Čak su se pojavila i nagađanja da je u zatvoru trovan. Lekari su našli da boluje od vrlo retke bolesti, abnormalnog povećanja eritrocita. Nije bilo leka ovoj bolesti.

Umro je 10. februara 1960. u svom porodičnom domu. Telo Alojzija Stepinca je po kanonskom običaju sahranjeno u Zagrebačkoj katedrali. Na ceremoniji je sve najbolje o njemu govorio pesnik Lucijan Kordić.

Čim je na vlast 1990. godine došla partija Franje Tuđmana, hrvatska Rimokatolička crkva u njoj je pronašla saveznika, a time su se obnovile i spekulacije o nasilnoj smrti kardinala Stepinca. Kardinal Franjo Kuharić je na svaku godišnjicu Stepinčeve smrti držao misu u njegovu čast.

Suđenje i čitav proces protiv Stepinca proglašen je montiranim procesom protiv hrvatskog naroda i Rimokatoličke crkve od strane komunista. Hrvatski sabor je 1992. poništio presudu Stepincu iz 1946, kao i mnogim drugim osobama koje su osudile komunističke vlasti. Dolazi do izdavanja velikog broja knjiga i publicističkih dela o Stepincu.

Počelo je da se priča da su nadbiskupa, tačno 1.864 dana trovali čajem od oleandra iako je obdukcija posle Stepinčeve smrti 1960. godine pokazala da je nadbiskup umro od posledica teške upale bubrega. Stepinčevo telo je ekshumirano 21. juna 1993. i sledećeg dana je napravljena nova obdukcija. Zaključak obdukcije je bio da prilikom druge autopsije u telu nije bilo srca. Stepinčeva "mučenička smrt" je često naglašavana, iako nema dokaza da su ga komunisti otrovali, da su mu izvadili srce i spalili ga.

Traženi su mnogi detalji iz života da bi se ličnost Alojzija Stepinca uzdigla na pijedestalu mučenika vere. Pojavile su se i priče kako je Stepinac učestvovao navodno u spašavanju Jevreja od holokausta.

Papa Jovan Pavle II je 3. oktora 1998. godine proglasio Alojzila Stepinca "blaženikom", što je prvi korak ka proglašenju za sveca. Hram u Mariji Bistrici je postao nacionalno marijansko svetilište.

22. jula 2016. godine, zagrebački Županijski sud u celosti je poništio presudu nadbiskupu Alojziju Stepincu, koji je 1946. osuđen na 16 godina zatvora i prisilnog rada i na petogodišnji gubitak političkih i građanskih prava.

Ovo su istorijske činjenice, ali njegova uloga u Genocidu nad Srbima, Jevrejima i Romima ga ne oslobađa krivice. Ako se i dokaže da nije lično učestvovao i blagosiljao zločine ustaša, kriv je zbog toga što kao crkveni velikodostojnik i uticajna ličnost u NDH nije zaustavio ubijanje nedužnih ljudi, bez obzira na njihovu versku i nacionalnu pripadnost.