Baka, marama
Foto: shutterstock
Baka, marama

Foto: shutterstock

Baka, marama, Foto: Foto: shutterstock

Razija Hadžimulić, rođena u porodici Lipa u sarajevskom naselju Bistrik 1. juna 1917, nije ni slutila da će doživeti 102. godinu i biti najstarija Sarajka u gradu.

Pročitajte još:

Mediji su je posetili u njenom domu u Ferhadiji, u kojem živi sa sinom Emirom i snahom Rusmirom.

Mladalački dani

Poprilično narušenog zdravlja, Razija je ipak smogla snage da razgovara s osmehom na licu i podeli neke od trenutaka iz svog bogatog života.

Preporučujemo i ovo:

Požalila se da se ne oseća dobro poslednjih meseci i da više ne može na noge.

Najčešće dane provodi u postelji, a o njoj se sa mnogo ljubavi brinu sin i snaha, s kojima živi 45 godina.

Prezadovoljna je, kaže, kako je prošao njen život te se nema ni na šta požaliti. Dodaje da joj je sve išlo na ruku i da je bilo onako kako je htela.

Prisetila se svojih mladalačkih dana i svog supruga Idriza, s kojim je, kako kaže, imala lep život.

- Imala sam četiri sestre i živeli smo divnim životom. Ja sam se zabavljala s jednim dečkom iz Treće gimnazije. Roditelji nisu bili za to, jer su hteli da se zabavljam s jednim pravnikom. Međutim, nisam ih slušala i krijući sam se sastajala s njim. Tako sam se udala za njega sa 20 godina i do dan-danas nikad se nisam pokajala. Život mi je bio tako lagan. Ne mogu to opisati, da mi je žao da se rastajem s ovim životom – priča Razija Hadžimulić, koja je kazala da je zdravim i opuštenim načinom života došla u ove godine.

Svirao gitaru

Osmeh joj je posebno obasjao lice kada se setila muža s kojim je živela više od 50 godina.

- Muž mi je bio divan, lepo je pevao i svirao gitaru. Imao je u to vreme motor s prikolicom i svi smo zajedno išli u Italiju, na izlete. Svake subote hodali smo po Jugoslaviji. Nikad mi nije bilo žao što sam se rano udala, iako su roditelji bili na mene ljuti godinama. Tek nakon godine pozvali su nas u goste i tada smo se pomirili – rekla je Hadžimulić.

Serenada pod prozorom

Razija Hadžimulić prisetila se i nekih trenutaka tokom zabavljanja s mužem, tadašnjim momkom.

- Kako je divno svirao gitaru i pevao, dolazio mi je na prozor da mi peva serenadu. Kad on otpeva pesmu, ja sam onda u znak zahvalnosti upalila i gasila svetlo – rekla je Hadžimulić.