Jagodina
Alo!/Masanori Jošida
Jagodina

Alo!/Masanori Jošida

Ilustracija, Foto: Alo!/Masanori Jošida

Nož, baterije, pelene, lampioni, kese pune vode, tegle - to je mali deo popisa stvari koje jedna žena baca s 11. sprata zgrade u poznatom osječkom kvartu. Naravno, to ne radi dok nikoga ispod zgrade nema, nego namerno gađa komšije, decu i prolaznike. I tako godinama.

Pročitajte još:

"Evo, upravo sam danas opet svedočila jednoj takvoj bombici koja je doletela zato što su se deca igrala i naš pas je zalajao. Policija dođe i ode, nikome ništa, nema dokaza... a lampion stoji pored nas upravo bačen... Deca se boje da prolaze kraj moje zgrade da ih nešto ne pogodi", ispričala je 40-godišnja Osječanka, koja s ostalim 'normalnim' komšijama godinama muku muči s divljanjem u svojoj zgradi.

Dodaje da gospođa zna da ostavlja i sopstveni izmet komšijama pred vratima.

"Očito treba da se dogodi nešto loše pa će policija ili neka ustanova reagovati", zaključuju komšije koje više ne znaju šta sa svakodnevnim maltretiranjem.

Nažalost, ova komšinica iz pakla nije usamljen slučaj. Kako tvrde Osječani, postoje i komšije "hrčci" koji u svojim stanovima skupljaju smeće. I opet im nitko ništa ne može. A kroz njihova vrata i prozore dopire nepodnošljiv smrad!

Milan (35) muči muku sa 20-godišnjim susedom koji je nakon što su mu roditelji odselili ostao sam u stanu.

"U početku je bio simpatičan, ali onda se uselila njegova devojka. Bukvalno sam noćima svedočio njihovom urlanju i nasilju. Zvao sam i policiju. Pa onda ona ode i vrati se nakon nekoliko dana. Pa sve opet iznova. Užasna je buka gotovo svake noći. Ako ne urlaju jedan na drugog, puštaju strašno glasnu muziku, a nekad imam osećaj da bacaju stolove. Po noći držim kraj sebe mobilni, da mogu da nazovem policiju ako opet krene neke frka. Ne osećam se nimalo sigurno. Znate kakvi su ti agresivci, ponekad imam osećaj da će nas sve dići u vazduh s plinskom bocom", zabrinut je Milan.

Ana ludi od komšija koji u stanu drže golubove.

"U pitanju su starija mama i sredovečni sin. Žive sami godinama. Kad ih sretnem u hodniku su korektni. Pozdravimo se, čak popričamo. Ali, oni u svoj stan puštaju golubove. Zapravo bih mogla da kažem da žive s njima. Komšija je jednom bio kod njih da nešto potpišu i zgrozio se. Imaju otvorene prozore i hrane ih i puštaju unutra. Sve je strašno prljavo. Užas jedan. Budući da smo vrata do vrata redovno osetim smrad izmeta. Povraća mi se samo kad mislim na to", kaže Ana.