Migranti u Bosni
Youtube/Printscreen
Migranti u Bosni

Youtube/Printscreen

Migranti u Bosni, Foto: Youtube/Printscreen

 

Za Athera Šamila (30) mladog Pakistanca većina od 627 osoba iz migrantskog kanpa koji se nalazi u Velikoj Kladuši kažu da je obična budala. Prvo jer nosi špicaste cipele koje mu spadaju sa peta, šepa na desnu nogu i što je peške prešao put od Islamabada do granice BiH i Hrvatske. Razlog zvog puta ka Italiji nije našao u političkom progonu, ratu ili zbog loše ekonomske situacije nego verovali ili ne zbog ljubavi.

- Zaljubljen sam. Ona je Filipinka koju sam upoznao u Abu Dhabiju. Radi kao kućna pomoćnica u jednoj italijanskoj porodici. Ne mogu živeti bez nje. To je jedini razlog zbog koga sam iz Pakistana krenuo put Italije. Ovde mi svi govore da sam budala - kaže  Ather i prasne u smeh. Ovde je zapeo već skoro deset meseci. U kampu je poznat ne po imenu nego po nadimku Romeo.

Priča o Atheru počinje 6319 kilometara dalje u Pakistanu. Ather živi sa ocem i majkom, dvojicom braće i sestrom. Najstariji brat radi u trgovini, a ostali na farmi pilića kojoj baš i ne ide, pa razmatraju da je daju u najam. Smatraju da je vreme da se Ather oženi i dok je bio u Abu Dabiju na radu, oni su mu dogovorili brak sa sestričnom - ujakovom ćerkom. Ali, on je u Ujedinjenim Arapskim Emiratima upoznao ljubav svog života, Ernalyn. Filipinka je, dakle, tu došla s porodicom iz Italije kojoj je čuvala decu. Zajedno su bili, priča nam zaljubljeno, svaki četvrtak, petak i subotu. Nisu se venčali na papiru, ali obećali su se jedno drugome zauvek. Ona je otišla na Filipine, pa se vratila u Italiju, a on u svoj Pakistan.

- Moji su poludeli, prvo jer nisam hteo oženiti sestričnu, a drugo jer je Ernalyn hrišćanka. Ona mi je čak jednom rekla da će možda jednom preći na islam, ali meni to nije uopšte važno - govori on.

Tako je Romeo odlučio pobeći od kuće natrag u Abu Dhabi, jer je njegova devojka opet tamo dolazila iz Italije. Bili su zajedno 16 dana. Ona se potom vratila u Italiju, ali on više nije želio kući, već k njoj. Legalno to nije mogao učiniti, jer ne može dobiti vizu. Drugi način je bio uhvatiti se dobro utabane migrantske rute. Doleteo je u Tursku, odande je stigao u Grčku.


- Mislio sam da će mi koristiti moj pasoš, da ću s njom biti ozbiljniji pri ulasku u EU i traženju azila, jer ima puno pečata, ali sam u Grčkoj od drugih migranata čuo da to nije tako. Shvatio sam da bi to moglo biti loše za mene, jer bi mi u Hrvatskoj u nju mogli upisati progon na pet godina, pa sam zato odbacio dokumente i dalje nastavio kao i svi ostali. Prošao sam Makedonijom, Srbijom, došao u Bosnu i sad sam zapeo tu, u Velikoj Kladuši - priča Romeo.

Od proleća do ove zime u Hrvatsku je pokušao ući pet puta, dakako, ilegalno. 

- Prvi put bio sam u grupi od nas 12. Ušli smo u neku vojnu bazu i tu nas je zarobila vojska. Oni su bili tako dobri prema nama. Dali su nam vode i ponudili nas cigaretama. Onda su pozvali policiju i oni su nas deportovali. Nisu bili nasilni i sve je bilo u redu. Onda, drugi put nas je krenulo troje, uhvatili su nas vrlo brzo. Bila je to neka specijalna policija. Bili su dobri. Oni su nas odveli u policijsku stanicu, gdje nas je preuzela ‘deport policija’ i spojila s još jednom grupom od 16 ljudi. Oni su nas odvezli na granicu. E, tu sam dobio dobrih batina s pendrecima i uzeli su mi mobilni - priča nam Ather smešeći se.

Nedavno, dogodio njegov poslednji i gotovo uspešni pokušaj

- Tada nas je bilo desetak u grupi i došli smo gotovo do Rijeke. U jednom trenutku pred nas je došao medved, ali nas nije napao, nego je samo otišao. Stopalo me jako boljelo i više nisam mogao hodati. U šumi smo bili 13 dana, a pet dana nismo ništa jeli. Više nisam mogao, odlučio sam ostati tu, iako me uhvatila policija, a drugima sam rekao da nastave. Bilo me je jako strah, setio sam se onog medveda. Uspeo sam doći do ivice sela. Došao sam do neke male crkve i pokušao ući u nju da se malo zagrjem jer je bilo jako hladno. Bila je zaključena. Onda sam pomislio da je tako možda i bolje, jer je to sveto mesto, a ja sam prljav. U blizini je bila napuštena kućica za pse, ušao sam unutra, tu se sklupčao i prenoćio. Probudio sam se u zoru, izašao i vidio da je kraj crkve postavljen krst s razapetim Isusom. Rekao sam: ‘Isuse, pomozi mi!’ - smeje se Ather. Onda je video neki drveni objekt oko kojeg je bila drvena ograda pa je prvo pomislio da se radi o farmi, ali kad se približio, shvatio je da je to jedna vrlo lepa kuća. Unutra je gorio kamin, a za stolom je za laptopom sedio muškarac u 40-tim godinama.

- Više nisam mogao izdržati i odlučio sam mu se javiti. Nisam zvonio na vrata niti kucao na prozor da ga ne prestrašim, samo sam mahao. Vidio me i sreli smo se na vratima. Rekao sam mu da sam jako gladan i molio malo hrane. On me pozvao u kuću i posjeo me za stol. Dao mi je 6,7 komada hleba i sirni namaz. Hteo je pričati, ali ja nisam mogao, jer sam trpao hranu u usta. Sve sam pojeo u dva minuta, a onda sam molio još. Doneo mi je neku testeninu, mislim da je to trebao biti njegov doručak. I to sam sve pojeo, a onda sam mu ispričao svoju priču. Pitao me što želim, kako mi može pomoći, a ja sam mu rekao da pokušavam doći do Zagreba i tamo se javiti u kamp i zatražiti azil , jer sam mislio da me tako neće deportovati. Odlučio me odvesti do autobusa. Ali, putem sam shvatio da bi me putnici mogli prijaviti policiji. Zato sam pitao njega bili mi me mogao odvesti. On je rekao: ‘Naravno, nema problema’. Bio je tako dobar prema meni - kaže Ather.

Ali, prvo ga je njegov spasitelj vratio u svoju kuću. Smestio ga je u podrum, gde se Ather istuširao i odmorio, a supruga tog čovjeka mu je donijela čistu odjeću i kekse.

- Onda smo ručali, jeo sam piletinu s roštilja, to su mi pripremili. Pridružio nam se i jedan njihov prijatelj. Čak su mi rekli da biram mesto za stolom. Onda smo poslije igrali biljar, stol je također u podrumu. Sve sam ih pobedio, jer sam zbilja dobar u tome. U tom trenutku upravo se ostvarilo sve ono o čemu sam maštao u Velikoj Kladuši, bio sam na toplom, nisam bio gladan i igrao sam biljar s prijateljima. Hvala Isusu - smeje se Romeo.

Zatim su ga u večernjim satima odvezli u Zagreb, pred prihvatilište za azilante Porin.


- Zvao sam je mama, jer me jako podsećala na moju mamu. Rasplakala se kad sam izlazio, a ni meni nije bilo svejedno. On mi je dao 1000 kuna da kupim mobilni ili što mi već treba. Pozdravili smo se i oni su otišli. Pred vratima sam se javio policajcu koji me pitao želim li azil. Ja sam rekao da želim, dvojica su me odvezla u policijsku stanicu i tu sam prenoćio. Ujutro mi se javila policajka, uzela je moje podatke i rekla da će pripremiti dokumente za azil i otišla, međutim, u popodnevnim satima su mi dvojica policajaca rekla da se ne nadam, jer takve kao što sam ja ionako deportuju. Bili su jako dobri prema meni, znali su dobro engleski, puno smo pričali, zajedno smo jeli čips. Nekako sam verovao da će mi pomoći, ali u večernjim satima došao je kombi. Good bye Jesus, ha-ha. Pozdravili smo se na odlasku. Pružili su mi ruke i rekli da im je žao, da sam dobar čovjek i zaželjeli mi sreću. Na granici su me dočekala četiri policajca, imali su u rukama AK47 Jako sam se prestrašio jer sam prvi put bio sam. Rekli su mi da skinem jaknu. Objasnili su da ću se, ako mi ne uzmu vrijedne stvari i jaknu, opet vratiti. Nisu me tukli. Čovek mi je pružio ruku, pozdravili smo se i pokazao mi je put kojim da krenem. Spuštao sam se s brda prema svetlima grada. Kada sam došao dole, shvatio sam da sam u Bihaću, a ne u Velikoj Kladuši. Došao sam do reke Une i video skladište čamaca. U jedan sam ušao, a drugi sam navukao preko njega. Tako sam dočekao jutro - govori Ather.

Potom je otpešačio do Velike Kladuše. Romeo i dalje mašta o svojoj Ernalyn.

- Nije im lako. Često na njih dvojicu dođe 15 migranata. Neke grupe imaju noževe i nemaju dobre namere, ni prema njima, ni prema drugim ljudima u gradovima na zapadu. Takvih je ovdje možda deset posto. To su članovi uličnih bandi koje se sele zajedno, pa će se i dalje baviti kriminalom. Rade to i u kampu, pljačkaju druge migrante i gnjave ih - govori  Pakistanac.