Radovan Karadžić
AP
Radovan Karadžić

AP

Radovan Karadžić, Foto: AP

Kad je rat u Bosni i Hercegovini izbio 1992., američki diplomata William Steubner poslat je kao predstavnik međunarodne zajednice u pokušaju mirnog razrešenja najgoreg sukoba na evropskom tlu od kraja Drugog svetskog rata.

PROČITAJ JOŠ:

U velikom članku za Lima Charlie News, američki portal koji vode vojni veterani te obaveštajni i vanjskopolitički stručnjaci, Steubner otkriva do sada nepoznatu priču o tome kako se vođa bosanskih Srba Radovan Karadžić navodno zamalo predao još 1996.

Steubner je služio kao načelnik stožera i viši zamenik za ljudska prava misije Organizacije za sigurnost i saradnju (OSCE) u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1995. Imao je priliku iz, može se reći, prvog reda da posmatra nesposobnost međunarodne zajednice da se nosi s ratovima u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj koji su se odvijali u to vreme.

Bil Klinton, Monika Levinski

Profimedia

Bil Klinton, Monika Levinski, Foto: Profimedia

Karadžić je, kao i drugi ratni zločinci koje je upoznao, kompleksna ličnost, piše Steubner. Njegova sposobnost i ego naterali su ga da odbaci strategiju obrane na suđenju kojom je mogao izvući znatno blažu kaznu. Umesto toga, prvostepena kazna od 40 godina zatvora povećana mu je na doživotnu. Osuđen je za genocid, ratne zločine i zločine protiv čovečnosti, uključujući masakr u Srebrenici i opsadu Sarajeva.

Steubner se uživo susreo i razgovarao s Karadžićem više puta - zadnji put u maju 1996., nakon što je podneo ostavku na svoju funkciju u OSCE-u. Dao je ostavku, tvrdi, zbog izborne prevare koju je američka administracija na čelu s Billom Klintonom izvršila u BiH te godine.

Steubner: Klintonova administracija izvršila izbornu prevaru u BiH

Ta se izborna prevara temelji na insistiranju Washingtona da se izbori u BiH održe prerano, piše Steubner, do septembra 1996. Motiv je bio ispunjenje Klintonovog obećanja američkim glasačima da će vratiti 20 hiljada američkih vojnika koji su u tu zemlju poslati kako bi osigurali implementaciju Daytonskog sporazuma koji su godinu ranije potpisali Slobodan Milošević, Franjo Tuđman i Alija Izetbegović.

PREPORUČUJEMO:

Bošnjaci su se tada šalili da je OSCE u suštini skraćenica za "Organizacija za osiguranje Klintonovog izbora" jer su američki predsednički izbori takođe bili te godine. Steubner prepričava kako je nakon što je podneo ostavku otišao u Pale, tadašnju prestolnicu Republike Srpske, i našao se s Karadžićem u njegovoj kancelariji kako bi ga obavestio o svom odlasku. Došao je kod Karadžića s prevoditeljem OSCE-a i svojom verenicom, inače Srpkinjom koja se od početka rata protivila Karadžićevu režimu.

Kad ga je Karadžićev šef protokola Luka Petrović obavestio da se Steubner želi susresti s njim, Karadžić je došao za pet minuta. "Čujem da ćeš oženiti finu srpsku devojku!" rekao mu je Karadžić, rukujući se s njim. Uprkos njenom protivljenju velikosrpskoj politici, prema Karadžićevom iskrivljenom svetonazoru to što će oženiti Srpkinju značilo je da je prosrpski nastrojen, piše Steubner.

Karadžić je od prvog susreta bio srdačan i naizgled iskren. Trebalo se podsećati razmera zla u koje je ratni predsednik Republike Srpske bio intimno umešan kako ti se ne bi svideo, piše Steubner. Bio je, dapače, potpuna suprotnost Miloševiću, koji je bio patološki lažljivac i lažnjak, i Tuđmanu, koji je bio svađalački nastrojen i neotesan, dodaje američki diplomata.

Karadžić je hteo da se preda, ali bojao se da će ga Milošević ubiti

Ali ovog je puta Karadžićevo ponašanje bilo drukčije. Bio je vidno nervozan, hodao je po kancelariji dok je govorio, a svaki put kad bi NATO helikopter nadletio Pale, pogledao bi kroz prozor. "Ako NATO dođe po mene, pašće krv!" poviknuo je.

"To je verovatno tačno, ali budimo ozbiljni. Ako je NATO odlučan da učini nešto, nema sile na svetu koja ga može zaustaviti, a krv će biti vaša", odgovorio mu je Steubner. Karadžića, koji je bio pesnik, svirao gusle i recitovao epske deseterce poput Njegoševa Gorskog venca, video je kao romantika koji je bio uronjen u srpsku mitologiju.