"Ima li Hrvatska dovoljno socijalnih radnika koje bi trebalo pobiti da bi dečici bilo bolje?"

Slučaj prebijene dvoipogodišnje devojčice koja je preminula u nedelju u Hrvatskoj pošto se nekoliko dana borila za život sa teškim telesnim povredama privukao je pažnju i potresao je domaću, ali i javnost u regionu.

Vest je potresla i Vedranu Rudan, koja je na svom blogu objavila post u kome za ovaj, ali i slučaj još 300.000 gladne dece, krivi hrvatske vlasti.

- Ovih je dana čitava Hrvatska na nogama jer je jedna „majka“ umlatila svoju devojčicu. U zemlji u kojoj gladuje 300.000 gladuju i njihovi roditelji. Glad čoveku muti razum. Nemaš kuću, nemaš posao, nemaš hleb ni za sebe ni za dete, a gladno dete plače jer ne zna da plač ne pomaže. Roditeljima ili „roditeljima“ pada mrak na oči. Treba ugasiti plač. Bacanjem preko balkona, utapanjem u plićaku, udaranjem po maloj glavi. Kad plač zamre na medijsku scenu stupaju „sudije“ koje ništa ne znaju o temi, ali one su „majke“, a majka je ekspert i za ubijenu decu, zato jer je majka - navodi Rudan na početku svog obraćanja.

Ona kaže da se majke koje rešavaju problem ubijene hrvatske dece dele se u dve grupe.

- Jedne su političarke koje vide spas u izborima na kojima ćemo izabrati „prave“. Druge, one žešće, one fotogenične, sigurne su da se problem može rešiti bacanjem u tamnicu socijalnih radnika. Da bi, ove druge, uspele u svojoj borbi za prava buduće ubijene dece pomoć traže od moćnih političara. Kad su ona deca u Zadru bačena preko balkona bile su kod premijera. Pomogao je. Ovih dana vidimo kako. Sutra ekipa majki sudija ima dogovor sa ministrom koji, između ostalog, brine o gladnoj deci Hrvatske, njih 300 hiljada komada. Brine o prebijenoj deci, njih pitaj boga koliko hiljada, o ubijenoj deci, u njegovom mandatu, zasad, samo jedno.

- Gospođe majke sudije će od ministra tražiti da socijalne radnike odgovorne za zločin strpa iza rešetaka, da se svim socijalnim radnicima koji su imali bilo kakve veze sa „slučajem“ oduzme licenca, da…Zanimljivo je, iako očekivano, da te žene odlaze da traže pomoć od onoga koji je po odgovornosti najodgovorniji za zločin. To bi bilo kao kad bi nakon neke velike izgubljene bitke general vojnika optužio za poraz pa ga skratio za glavu - piše Rudan.

U nastavku teksta postavlja i pitanje "jesu li te žene glupe i da je očekivani odgovor- Naravno da nisu, ali jednostavna rešenja su i puku i medijima najprihvatljivija".

- Nema portala na kojoj jedna od sudija neće osvanuti, tu su i teve ekrani i osećaj da si moćna faca koja može rešiti problem. Daj otkaz socijalnoj radnici koja, ako ima sreće, brine o sto osamdeset rasturenih porodica, uglavnom brine o dvesta ili trista porodica. Pa ti prelomi, odluči, razgovaraj, preklinji, objašnjavaj roditeljima koji umiru od gladi, bez kuće i kućišta, kako biti dobar roditelj i kako sačuvati dečju nježnu kožu od svraba i kako ne ubiti gladno dete koje plače. Nije lako jer i socijalni radnici i roditelji ubice znaju da izlaz ne postoji - piše Rudan.

- U proces objašnjavanja gladnim, siromašnim, drogiranim, ludim, alkoholiziranim roditeljima uključeni su i hrvatski sudovi. Čuli smo i gledali Mamića. Kad čitavoj priči dodaš činjenicu da svi hrvatski socijalni radnici koji uglavnom časno rade svoj posao već godinama sanjaju novi Zakon o socijalnoj zaštiti koji bi mogao da pomogne, slika postaje bistrija. Onima koji je žele videti. Da, treba ponoviti, u Hrvatskoj gladuje 300 hiljada dece.

Na kraju obraćanja sama sebi postavlja pitanje da li ona ima rešenje.

- Mislite da bih ga trebala imati jer sam majka? Nemam rešenje. Novi izbori? Stalno imamo izbore, a gladnih sve više. Bacanje u zatvor socijalnih radnika? Hm? More li oni glađu svu hrvatsku nesretnu decu? Jesu li oni krivi za onih 300 hiljada siročića? Hoće li njihovo dugogodišnje robijanje svakom hrvatskom gladnom detetu da omogući ručak u školi? Marendu? Pregled kod lekara? Normalne, site, sretne, zaposlene roditelje?

Međutim, nema rešenje ali ima objašnjenje citirajući filozofkinju Hanu Arent koja je davno rekla da- to stalno laganje i nema za cilj da narod poveruje u laži, već je cilj da ni u šta ne veruje. Takvom narodu nije oduzet kapacitet za akciju, već kapacitet da misli i sudi. Sa takvim narodom možete raditi šta hoćete.