Milo Đukanović
Shutterstock
Milo Đukanović

Shutterstock

Milo Đukanović, Foto: Shutterstock

Osmi kongres DPS-a, koji je organizovan u novembru prošle godine, pamtimo po lošoj organizaciji, napuštanju sale velikog broja ljudi tokom trajanja kongresa i po političkom programu koji za posvećenog čitaoca liči na đačku vežbanku probnih eseja.

U svega pet pasusa te zbirke stao je esej o osnaživanju identiteta Crne Gore, a na stranici 18. i ključna poruka za razumevanje buduće politike DPS-a, a sadašnje situacije u Crnoj Gori - plan da se DPS transformiše u kleronacionalističku političku organizaciju.

Ovaj sud temeljim pre svega na sledećoj rečenici zapisanoj u političkom programu DPS-a:

- Radićemo na obnovi Crnogorske pravoslavne crkve, kao neodvojivog dela crnogorskog državnog i nacionalnog identiteta.

Danas vladajuća Demokratska partija socijalista poručila je tako da je pitanje obnavljanja jedne crkve među nacionalnim prioritetima broj 1, čime je direktno udarila na crnogorski Ustav u čijem članu 14 piše da su verske zajednice odvojene od države.

Ovakvim pristupom DPS sebe definiše ne samo kao kleronacionalističku političku organizaciju tipičnu za devetnaestovekovno promišljanje i praktikovanje politike, već i kao stranku koja ne poštujući Ustav ruši temelje crnogorske države. Arhaičnim pristupom u pokušaju definisanja i osnaživanja crnogorskog nacionalnog identiteta DPS se upravo postavlja kao prepreka i za definisanje i za osnaživanje crnogorskog identiteta.

Apsurd je utoliko neviđen ukoliko se pomerimo samo za pasus više u istom tom dokumentu gde na istoj toj stranici 18. političkog programa DPS-a piše:

- Mi smo pobornici principa razdvojenosti države i verskih zajednica, što je naša ustavna i univerzalna evropska pravna tekovina.

Za ovu stranku je, dakle, dovoljan samo prelaz iz prethodnog u sledeći pasus da se zaboravi na nužnost poštovanja ustavnih načela i da se uroni u kleronacionalizam nezabeležen u Evropi u XXI veku.

Milo Đukanović

Tanjug/Predsedništvo Srbije

Milo Đukanović, Foto: Tanjug/Predsedništvo Srbije

Ovo novo doktrinarno utemeljenje DPS-a na načelima kleronacionalizma praćeno je i praktičnim političkim koracima. Predsednik DPS-a je kako uoči usvajanja novog političkog programa stranke, tako i nakon njegovog usvajanja kontinuirano ponavljao da će DPS predano raditi na obnavljanju Crnogorske pravoslavne crkve. Time je predsednik DPS-a koji je u isto vreme i predsednik države, i praktično demonstrirao kleronacionalističko usmerenje ove stranke.

Na ovim prostorima se često dešava da zapisano u programima stranaka ostaje mrtvo slovo na papiru, međutim u ovom slučaju DPS je za razliku od većine drugih neostvarenih planova iz svojih programa preduzeo konkretne korake. Vrhunac nove ideološke osnove u delovanju DPS-a bilo je usvajanje neustavnog Zakona o slobodi veroispovesti u Skupštini Crne Gore. To je dokument kojim se atakuje na crkve i verske zajednice, a u isto vreme i na načela Ustava koja bi trebalo da u punoj meri budu obavezujuća za sve subjekte u državi Crnoj Gori.

Ova partija praktično je pokazala da iznad Ustava postoji politički cilj koji se temelji na devetnaestovekovnom, radikalnom shvatanju izgradnje nacionalnog identiteta.

Tri su ključna problema koja nastaju kao posledica ovakvog anahronog razumevanja i vođenja politike DPS-a.

Prvo, u jednom izrazito podeljenom društvu, ova stranka je odlučila da kleronacionalističkom politikom pokuša da produbi postojeće crnogorske podele i da potpiruje nove. Umesto da insistira na tome da i oni koji su zadovoljni postojećim stanjem u Crnoj Gori i oni koji su izrazito nezadovoljni svoj interes vide u tome da se stvari urede na, po njima, "pravednijim" osnovama, DPS je odlučlo da radikalizacijom svoje politike ojača i uveća postojeće probleme crnogorskih građana.

Crna Gora

screenshoot/Facebook

Crna Gora, Foto: screenshoot/Facebook

Drugo, provociranjem sukoba sa crkvama i verskim zajednicama, DPS uvodi u crnogorsku politiku elemente srednjevekovnih sukoba crkve i države oko prevlasti. Tako u matricu vrste procesa karakterističnih za XIX vek ova partija uvodi još arhaičnije elemente političkih procesa karakterističnih za srednji vek.

Ovakvom orijentacijom DPS kao vladajuća partija Crnu Goru vuče unazad umesto da je usmerava napred ka prosvećenim narodima Evrope.

Nametanjem načela i principa kleronacionalističke politike kao dominantne DPS na srednji i dugi rok slabi državu. Savremena država se prepoznaje po velikim načelima vladavine prava, slobode, jednakosti, ljudskih prava i sloboda, koji u okviru nove DPS-ove ideologije mogu da stradaju. U crnogorskim prilikama, rušenje ovih principa znači snaženje lične vlasti. To dalje znači da se na osmom kongresu DPS postavio tako da državu Crnu Goru tretira kao feudalni posed jednog čoveka.

Vladimir Pavićević

Youtube/Printscreen

Vladimir Pavićević, Foto: Youtube/Printscreen

To dalje znači da je najveći protivnik crnogorske države danas DPS. A najveći branilac ustavnih načela, a samim tim i svoje države danas su na prvom mestu pobunjeni crnogorski građani koji su na ulici, i crkve i verske zajednice, koje štiteći svoja i ustavna prava svojih vernika, čuvaju državu Crnu Goru.

Paradoks je da masovne litije koje se danas organizuju po celoj Crnoj Gori predstavljaju branu kleronacionalističkom naletu DPS-a. Uloge su zamenjene - vladajuća partija je postala klerikalna organizacija, a neposlušni građani i crkve i verske zajednice ključni borci za zaštitu prava građana i vernika. I da čudo bude crnogorsko - pobedom građanske Crne Gore, obnovile bi se šanse za osavremenjivanje crnogorskog društva i crnogorske politike.

Autor teksta je Vladimir Pavićević, predsednik Crnogorske stranke.