Akcija Oluja
Profimedia
Akcija Oluja

Profimedia

Akcija Oluja, Foto: Profimedia

"Tema naše današnje rasprave je nanošenje takvih udaraca da Srbi praktično nestanu sa ovih prostora... Imamo podršku Nemačke, NATO-a, a delimično i Amerike - stvar je hitna!"

Četiri dana kasnije u pet sati ujutru krenuo je kombinovani napad stotine hiljada hrvatskih bojevnika na sve linije odbrane zaštićene zone Ujedinjenih Nacija, na celokupnu teritoriju Republike Srpske Krajine.

Podršku Hrvatskim vojnicima pružalo je 15.000 vojnika muslimanskog Petog korpusa armije BiH, iako to nikada zvanično nisu priznale, SAD direktno su davale direktnu vazduhoplovnu, vatrenu, izviđačku, obaveštajnu i logističku podršku hrvatskim oružanim snagama.

Saradnju sa SAD priznao je tadašnji šef Hrvatske obaveštajne službe, Tuđmanov sin, Miroslav, kao i američki ambasador u Zagrebu - Piter Galbrajt, koji je pre četiri godine u intervjuu za Slobodnu Dalmaciju izjavio: "U Oluji su se dogodili vrlo ozbiljni zločini. Sistemski su paljene i pljačkane srpske kuće i ubijani civili koji su tamo zatečeni".

Nepravedan odnos snaga

Odnos hrvatskog i srpskog stanovništva bio je 4,3 miliona prema 300.000! Odnos vojnika bio je još drastičniji, većina vojnih analitičara se slaže.

"Bio je to jedan od najeklantantnijih primera prekomerne upotrebe sile koja se može sankcionisati po svim pravilima običaja i vođenja rata u skladu sa međunarodnim konvencijama. Sve se dešavalo pred očima svetske javnosti i u prisustvu međunarodnih posmatrača na teritoriji zaštićenoj Vensovim planom".

Srpski vojnici uspeli su na teritoriji opština Glina i Petrinja, u direktnom sukobu sa bojevnicima, da im nanesu teške gubitke i napreduju duboko u neprijateljsku teritoriju, ali samo na nekoliko sati. Hrvati su ih iznenadili, napavši ih s leđa.

Zauzimanjem vrhova Dinare, Glamoča i Bosanskog Grahova preko Strmice, hrvatska vojska (zauzimanje-slika) došla je iza svih linija odbrane i uspela da zauzme glavni grad Krajine - padom Knina bilo je sve izgubljeno! Srpskoj vojsci preostalo je bilo samo jedno - da štiti i nekako izvlači svoj narod.

Akcija

Tanjug/Arhivska/Vladimir Dimitri

Akcija "Oluja", oluja, Foto: Tanjug/Arhivska/Vladimir Dimitri

"Ni jednog momenta nisam pomišljao da zauzimam hrvatsku teritoriju, samo mi je na pameti bilo da spasim svoj narod i izvučem ga sa teritorije koja je nama nasilno oduzimana", rekao je srpski komandant.

Četrdeset osam sati je hrvatska artiljerija udarala na sve što je bilo srpsko - vojnike, civile, žene, decu, starce, izbeglice, crkve, škole. Za ta dva dana upali su u sve teritorije gde je bilo Srba i ubijali sve što su zatekli živo ili odvodili u logore.

Granatiranje izbegličke kolone 5. avgust 1995.

U strahu i panici stotine hiljada Srba krenulo je prema Petrovačkoj cesti ka Srbiji da bi spasilo goli život. Iako je kretanje izbeglica bilo uočljivo, jer su išli u kilometarskim kolonama u kolima, traktorima i peške, hrvatske snage su ih granatirale i bombardovale iz aviona, nadomak sela Tomina kod Savskog mosta.

Akcija Oluja

Profimedia

Akcija Oluja, Foto: Profimedia

Zatim su kolonu presretali i Hrvati naoružani do zuba. Izbacivali su h iz kola i mučki ubijali. Nekada pojedinačno, a nekad na gomili.

Ispunjenje hrvatskog sna

Maja 1993. godine, posle zauzimanja Medačkog džepa, Tuđman je rekao:

"Hrvatska je ostvarila veliki uspeh u borbi protiv Srba, jer ih je 91. godine bilo 12,2%, a sada ih ima manje od 8%. Srpsko pitanje u Hrvatskoj biće rešeno kada ih bude bilo manje od 3%!"

"To je bio nedosanjani stoljetni san hrvatskog naroda u celini, stalni ideal svih naših predaka, težnja i čežnja svakog našeg čovjeka u domovini", rekao je Tuđman na skupštinskom obraćanju 1998. godine, nakon stravičnog zločina.

PROČITAJTE JOŠ: